Quote:
addx kaže:
nisam siguran da te kuzim, nista ne radit a dobro zaradit spada u zemaljske uzitke ili to ovisi na sta ces potrosit novce? 
mislim sta ja znam, nisam nikad osjetio pritisak prema bilo kojem od nas da se obrazujemo u nekom profitabilnijem smjeru, ako to ciljas
diplome i druge titule su njima cisto "simptom" izvrsnosti radje nego skupi automobili i sl. uspjesna tvrtka moze biti jednako simptom izvrnosti kao i uspjesna karijera u nekoj cijenjenoj instituciji, bitna je ta izvrsnost vise nego materijalno, ali materijalno nerijetko zna barem u nekoj mjeri to pratiti pa onda da, mozda je to tesko razluciti
Jedna rijec: selfie 
Evo i jedna slika
 |
Hoću reći da su i prostački materijalizam i insistiranje na osobnoj izvrsnosti iz istog lonca ispali - sve dolazi iz potrebe da osoba bude "bolja" od drugih, a isto želi i svojoj potomčadi. Materijalist je u ovom slučaju samo nešto manje licemjeran - ne dira ga onaj tvoj 'greed shaming' osobito ako je prirodno blagoslovljen dogovorom viših kognitivnih funkcija.
Što se tiče osobne situacije, ja sam osjetila taj pritisak o kojem pričaš - nemoj na PMF jer ako nisi vrhunski znanstvenik onda si kurac. Odi na ETF kao ćaća ili FF kao mater. I nemoj slučajno na sociologiju ili filozofiju jer s tim možeš samo predavati na školi. A kad si već na jezicima, uzmi nastavnički smjer da možeš predavati na školi.
Nije da se sad nešto osjećam zakinutom jer sam se tijekom studija bavila uzvišenim stvarima kao što su alkohol, lake droge i političke debate. A na PMF-u za to vjerojatno ne bih imala vremena. Smeta mi što se to nagovaranje odvijalo u kući u kojoj se nikad nije govorilo o novcu (osim kad mi je trebalo uskratiti ovo i ono). Do punoljetnosti sam mislila da račune plaćaju vilenjaci. Znači, odrastanje u nekoj sivoj zoni - slušanje prodika o tome kako je ružno biti materijalist, kako je znanje najveće bogatstvo, potpuni izostanak financijske edukacije s jedne strane i grabežljivi snobizam zamaskiran u radnu etiku s druge.
Užitak bi bio onaj čuveni četverosatni radni tjedan i trošenje para na stvari koje raduju tebe i ljude koji su ti dragi. Ali to je nemoguće postići kad si kondicioniran da vrednuješ siguran posao koji ti donosi društveni ugled. Jebemu, s ovim što radim u selu kotiram otprilike kao veterinar. Lova je solidna. Posla nema previše niti je prenaporan. Ali iz godine u godinu sve mi se to skupa sve više gadi, penziju ću dočekati kao svjetska prvakinja u mizantropiji. Opet, ne usudim se riskirati jer znam što znači biti bez love (nije nimalo zabavno).
Okej, dosta sam kukala, odoh sad opalit jedan selfie da ga namontiram na onog francuskog patuljka.