Ajmo reći da sam sada voluminozna.
Potopila sam ti nadu, a?
Da sam zgodna - jesam - da vidiš ove od šezdeset, sedamdeset, osamdeset kako gebisi ispadaju dok se zableje u mene, lome štapove i noge dok trče za mnom.
Kaj se pameti tiče, tu me priroda zeznula, prvo rođenjem - od onih sam prirodnih plavuša - pa me posjedila čim sam provirila u četerdesete, a onda sem se ze.ebala i sama - polakomila se ja za moći kemije - i umjesto u neku brinetu, tranformirala se opet u plavušu.
Sjećam se ja tako tih mladih i manje mladih dana, i taj izgled, i ono nešto uz to - nije ti to nešt. Vi muški kod žena izgleda ugodnog oku skoro pa nikada ne gledate ono što se krije dublje. Većinom pa uvijek je sva pažnja koncentrirana na to izvanjsko i kako do toga doći. Vrijeđa to, biti samo predmet požude.
A ono malo njih, koji su zašli do dubine - ih, jedno lijepo sjećanje, jedno malecko, koje htjelo prije svoje svadbe da bježimo daleeeeko.....i koje i nakon dvadeset godina kada se sretnemo veli - nisi htjela, a mogli smo........briše gorčinu muške površnosti.
A dobro, oni prvi su pomogli da ostanem u granicama bračnih zavjeta.
Slomila ti je cura srce.
Veliš, disproporcija je bila prevelika i jednostavno nije išlo.
Ali su ti, predpostavljam, ostala lijepa sjećanja kada je gorčinu boli prekrila prašina.