Pogledaj jedan post
Old 12.01.2017., 16:39   #69
Quote:
hasta96 kaže: Pogledaj post
Sinoć sam želio umrijeti, zaspati zauvijek u snu, otići u blaženstvo ništavila, gdje nema noževa koji srce komadaju, gdje nema kiše koja podsjeća na neopisivu tugu – na odlazak najdražih, gdje nema sunca koje nemilosrdno tjera na buđenje i još jedno preživljavanje, gdje nema ljudi koji s prazninom u očima gledaju u mene i usuđuju se postavljati pitanja, gdje nema čak ni polja lavande koju volim…ne želim ih više voljeti, jer gaze ih čizme.
Osjećaj nemoći, nevažnosti, besmisla, napuštenosti, gubitka, samoće…..ne, ne samoće, samoća oplemenjuje, nego osjećaj usamljenosti u mnoštvu ljudi… usamljen sam, usamljen sam…
Napušten sam od sebe i tebe. Ostavljen na milost i nemilost morskim čudovištima, pa izvoli,bori se.
Čime?
Sve oružje sam potrošio, sve riječi su mi izlizane, sva snaga mi je pokopana. Želim ništavilo. Prazninu. Želim potonuti u najdublju rijeku i tamo zaspati, smrznut. I nikad se više ne probuditi.
Želim umrijeti.
Želim umrijeti.
Želim sahraniti ostatak ovih mojih napaćenih osjećaja, najdublje što mogu. I nikad ih više ne pustiti na površinu.
Da sam kamen. Da sam barem kamen.
Duša mi je crna, kao nafta. Dalo sam sve. Sve što sam imao, sve što sam želio imati. I to sam dao, unaprijed.
Gdje sam?
Nigdje.
Tko sam?
Ne znam.
I odakle, odakle dolaze sve ove silne suze?
Zar nema kraja?

Ne seri i ne dramatiziraj
Hildegard is offline  
Odgovori s citatom