Quote:
Wikiceha kaže:
Za Gradišće do vrijedi, ali za Prekodravlje ne.
Oni su bili do granice.
Ali su bili lojalni državi u kojoj su se nalazili.
Jbg. to je razlika između Srba i Hrvata.
Srbi su pristigli kao izbjeglice, pa su onda po "šumama i gorama" proglašavali svoje "krajine".
Hrvati su poštivali zakone države u koju su došli, nisu nikada radili "kroatistane", bilo daleko, bilo blizu granice.
|
Ovo je zanimljiva tema za raspravu, koja bi se mogla proširiti kao zasebna tema o 1848. i ratu između nas i Mađara, na revoluciju u Beču, situaciji u Hrvatskim zemljama i sve okolnosti toga vremena.
U samom vrhu Mađarskih revolucionara, bilo je ljudi nemađarskog porijekla. U Hrvatskom preporodu, koji je vrhunac doživio desetljeće pred revoluciju 1848, veliki dio ljudi je imao tek djelomično Hrvatsko porijeklo, ili ga nije imao uopće. U identitetskom smislu odanost kruni, kraljevstvu ili etničkoj grupi, isprepletala se kod ljudi toga vremena. Tako da nije čudno da su ljudi različitog porijekla birali različite strane. Postojali su i Mađarski lojalisti kruni Habsburga. S obzirom na to da je bilo dosta Mađarskog stanovništva u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, pretpostavljam da se i određeni broj etničkih Mađara našao u Jelačićevoj vojsci. Kao što se i dio etničkih Hrvata, s one strane Drave, našao u Mađarskoj vojsci. Koliko mi je poznato, lokalno stanovništvo (Hrvatsko i Mađarsko) s obje strane granice nije dizalo pobune s ciljem pripajanja "matici". Kraljevina Mađarska i Kraljevina Hrvatska imale su dugotrajan i uređen odnos, pa pretpostavljam da u duhu ondašnjeg vremena to i nije bio dio mentalnog sklopa, te su prepirke i prijepori vođeni više oko povijesnog i državnog prava, nego etničke pripadnosti teritorija.
Ne znam da li igdje postoji poimenični popis ljudi koji su bili dio Jelačićeve Hrvatske vojske, kao i onih Mađarske vojske, to bi bio zanimljiv podatak.