Quote:
shtefy kaže:
Ma gle, prvo što ja nemam nikakve namjere dramiti po školi, pozivati učiteljicu na odgovornost, učiti je njen posao i sl. OK, frustrirana sam zbog nečega. Nazovem nekoga, dođem na forum, ispucam se i to je otprilike to.
Ono što me raspižđuje do ludila je što naša učiteljica nije u stanju nikada nešto naručiti koji dan ranije, nego svaki dan ono što treba za sutra. I tako ja skoro svaki-svaki drugi dan zbog neke sitnarije jurcam po dućanima. A živim u vukojebini od gradića u kojoj se baš i nađe uvijek sve, pa čak ni ono najbanalnije.
Ali fotkanje stvarno ne podnosim. Mrzim ga. Bolesna sam tjedan dana kad se moram uslikati za dokumente. Dobijem grčeve u želucu kad na kojekakovim feštama netko počne škljocati mobitelom, gurati mi kameru u njušku i sl. Netko nešto ne voli, ja stvarno, ali stvarnostvarno mrzim to prokleto fotkanje. Pa gđe me baš s tim nađe, majku mu...  |
Ma razumijem ja to s fotkanjem. I ja se mrzim fotkati, no to je moj problem, a ne uičiteljličin... Možda se tvoje dijete voli fotkati ili barem imati koju fotku s obitelji... a sigurno je da će žaliti ako nema baš nijednu fotku u majčinu zagrljaju kad jednom tebe ne bude...
Učiteljica bi trebala ranije reći što traži i ne bi trebala tražiti kupovanje materijala (barem ne često). Kad odeš na individualne razgovore, objasni joj da ti je teško tako često ići u potragu za stvarima koje naručuje, izvadi papir i olovku i reci da ćeš zapisati što treba za sljedećih mjesec dana, jer to naravno zna prema mjesečnom izvedbenom planu rada (koji je obavezna napisati svaki mjesec).
I u vezi s ostalim te razumijem. Ja nisam samo učiteljica hrvatskoga, nego i majka dvoje djece. I jako sam osjetljiva na svoju djecu. Ali iskustvo me naučilo da su sretnije osobe koje malo manje ozbiljno shvaćaju sve dnevne događaje. Ni za djecu nije dobro ako je roditelj pun ogorčenja i jada. I dijete će lakše prebroditi poteškoće pa i nepravde ako koji put na manje važne događaje odmahneš rukom i kažeš: "Događa se. Hajdemo raditi nešto zabavno."
Ali kad je stvarno u pitanju nešto ozbiljnije (kao što je, po mojem mišljenju, nepuštanje djeteta na WC, ismijavanje, iznošenje neistina koje su u suprotnosti s moralnim načelima i dr.), tada sam uvijek za odlazak u školu i raščišćavanje situacije.