|
Hm, ja na to malo drugačije gledam. Naime, danas slobodna volja nema granica, postoji puno veća mogućnost izbora nego proteklih stoljeća. Mnogi su u svećenike odlazili predodređeni, kao prvo dijete u obitelji, drugi pak jer tako bilo najlakše zbrinuti dijete: odlaskom u sjemenište. S druge strane, Crkva je imala puno veću moć nego danas; nema danas više skandala nego prije 100, 200 i više godina, možda upravo suprotno. Ali, tko se prije suprotstavio crkvi, čekala ga je kazna koja nije bila samo izopćenje, već bi se to manifestiralo i na svjetovnom planu, odrazilo bi se na cjelokupni čovjekov život i bilo se bolje ne zamjeriti crkvenim glavarima, opravdanom ili neopravdanom kritikom. U tom smislu danas Crkva nema moć zadržati vjernike, danas Crkva mora ponuditi drugačiji autoritet, koji će zasnivati na autohtonoti kršćanskoga života, a ne na pukoj moći. Vremena su se promijenila i ako cijeli svijet ide avionom, ne može Crkva na magarcu. Pri tome ne msilim na promjenu nauka, nego na promjenu načina života, na autohtonost...kao i na promjenu načina gledanja na mnoge stvari, primjerice seksualnost. I dok službena Crkva ima pozitivan stav prema seksualnosti, mnogi je vjernici dan-danas doživljavanju nečim prljavim, od čega treba bježati i u tom duhu odgajaju svoju djecu. Što će ta djeca danas-sutra izabrati? Briga za čovjeka bi trebala biti puno važnija od brige za okvire u koje se taj čovjek mora staviti, kao i od borbe za moć i utjecaj i kad se tu uspostavi prioritet neće biti krize...
|