Jedino me tješi da ona ima osobne frustracije
Ne vidim drugi razlog. Mislim da je stvarno ne pedagoški tako nešto reći djetetu i to pred cijelim razredom.
Naravno, čekala me malena ispred razreda (dok sam bila na informacijama) sva usplahirena i pitala: mama, jel ti rekla da sam popustila u školi, jel se ti sada ljutiš?
Za to sam ljuta. Ako netko treba razgovarati s njom to mogu biti ja. Ne ona. Ali smatram da je ona dobro, ok. može ona više ali iskreno - pustila sam ju da se sama snalazi u školi. I što sada? Zar je ona loš đak a ja loša majka?
Jednom pomognem za lektiru i popušim kritike za poludit. Nisam se iskreno ni snašla. Rekla mi je kćer da smo na spisku onih koji su prepisali s interneta ali sam se ja naivno nasmijala i mislila da je mala nešto krivo shvatila.
Pa gdje je mene našla? Postala sam predmet sprdnje među svojim frendovima jer oni znaju koji sam ja "štreber" i "ziheraš" bila kroz cijelo školovanje. Lektire su svi prepisivali od mene jer sam bila jedina koja je sve čitala i od tuda ti moji eseji koje je moja učiteljica hrv. jezika voljela ali ne primjenjivo na osnovnu školu.... mada svoje lektire priznajem još imam doma i ljubomorno čuvam
, a šalabahter u životu nisam imala. preveliki trtaroš i ziheraš. Ili znam i dobit ću pozitivnu ili ne znam i pobrat ću jedan. Sredine uz pomoć šalabahtera nisam nikada napravila.
I ona mene takvu učiteljica prozove...
