Pogledaj jedan post
Old 14.12.2012., 13:29   #70
Quote:
onix kaže: Pogledaj post
Moje iskustvo kaže da stvarno u svakom razredu ima po jedan takav. Istina, onaj u drugom razredu može biti manje agresivan, ili učiteljica može biti kompetentnija u rješavanju problema...

ovo zna biti cesto

zna biti, i da je drugi razred senzibiliziraniji i socijalno vise osvjesten za problematicnu djecu, pa se znaju lakse nositi sa njima (citaj:manje provociraju, stovise, prihvacaju ga/ju za igru, znaju ignorirati nepozeljna ponasanja cime zapravo pomazu tom djetetu, i broj nepozeljnih ispada u ponasnaju je manji)


u svakom slucaju, klik u glavu problematicnog djeteta se nece desiti kada ga se premjesti u drugi razred.
stovise, moze postat samo jos problematicniji ako ga i tamo ne vide i ne zele.
i tada postaje problem za cijelo drustvo, tj za svakog od nas na ulici.


Quote:
Lord Byron kaže: Pogledaj post
Roditelj djeteta okrvavljenog nosa ima puno pravo ne sagledavati dugoročna, pa čak ni bilo kakva rješenja problema - nego jednostavno tražiti sad i odmah zaštitu svog djeteta i pripadajućeg mu nosa.

Tek onda može krenuti dugoročno i svako drugo sagledavanje.
je, kratkorocno gledano, ja zelim odstetu.
novcanu.
novi nos.
psihicko zdravlje.

sve ove pizdarije, uklanjanje "problematicnog djeteta iz razreda", ukljucivanje CZSS-a, policije, pravobraniteljice....mene, u situaciji kada moje dijete krvari, ne zanimaju.
(jer znam da traju, znam da nisu uvijek ucinkovite, i mene uopce ne zanima tretman i pomoc tom djetetu, ja hocu pomoc za svoje dijete)

trazila bih novac za pretrpljenu emocionalnu stetu, privatnog psihoterapeuta za svoje dijete i sebe te operaciju nosa djeteta.
isto kod privatnika
i naravno, nakon toga privatnog ucitelja doma, dok dijete ne ojaca

eto, nemam ideju sto bih drugo mogla
cak i ja, koja bas i nisam materijalista.
mozda sam predugo u sustavu, pa znam da je sve skupa, nakon sto se vec desi sranje, pizdarije, protokoli, hrpa birokracije.
(druga je strana prevencije, adekvatnog reagiranja na pocetku, biranja kompetetnih strucnjaka za rad sa takvom djecom...)

i ako je skoli preskup aistent u nastavi za ADHD dijete ili kompetentan ucitelj, neka onda plati psihoterapiju mom djetetu (ja biram terapeuta )

isto tako, ako agencija za odgoj/ministarstvo, moze popustati pred pritiskom roditelja kada je ocito da dijete mora ici u posebno odjeljenje (tipa OS precko, grigor vitez), pa dijete ne ode "da ne postane obiljezeno" a radi i dalje sranja u skoli, neka ta ista AZO/MO placa odstetu roditlejima cije je dijete zrtva.

proces na sudu vjerojatno traje koliko i tretman djeteta sa PUPom.
troskovi odvjetnika su vjerojatno vise nego da djetetu platim privatnog ucitelja doma i ne izlazem se borbi sa vjetrenjacama


al eto, da se stavim u cipele roditelja cijem je djetetu raskrvavljen nos...
sto mi je uzasno tesko, jer u moje doba....iako ja nisam niti tako stara, cak nisam niti u omladince primana, bilo je krvavih noseva, razrezanih usnica, savova na kapcima, slomljenih rebara...djeca su drugi dan bila opet prijatelji, posjecivali se doma dok je ovaj lezao....za ADHD nismo niti culi, ovi koji nisu htjeli uciti su bili lijeni, ovi koji ometaju nastavu neodgojeni, psihijatri su radili sa ludjacima koji vide bijele miseve, a ne sa djecom koja su zivahna i nece uciti....i tako.....
__________________
Ako postoji nešto što želimo promijeniti kod djeteta, trebamo vidjeti nije li to nešto što bismo prvo trebali promijeniti u nama samima
Monstera is offline  
Odgovori s citatom