Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2011.
Lokacija: ispod istog neba
Postova: 44
|
....Dani nas pozivaju u samoći,
da se pridruzimo stotinama drugih
što u polutami sobe
traze svoje snove razbacane
neke svoje ideale uslikane
u plamenu svjece zapaljene..
I ne žalim o što nismo drugdje
gdje nema zraka čista,
gdje je buka uvjek ista,
gdje zamor grada zarobljava zeljeni mir..
Grlimo nekog ispred sebe zamisljenog..
znamo da ga nema,
samo ga sjene svjece stvara..
o,kako moze da boli od sjene utvara..
I volimo u tami poskrivećki
krijemo se iza vrata hladnoće,
svjeca tinja tinja i zamisljeni netko
sa njom se gasi..
Ljubav koja je nepriznata
nemoze lako da se od covjeka spasi..
čovjek je skrojen da tinja polako
kao svjeca malen mu je plam,
da ljubav krije,gaji i skriva
samo tako ljubav da uvjek doziva...
|