[Crni_Jack]

Rob-Roy kaže:

Ne znam jesi li gledao NU2 sa don Damirom Stojićem, ili čitao koji njegov intervju. On kaže - a ja se ne mogu ne složiti - da je razlog njegove velike popularnosti među mladima upravo to što im daje jasne i nedvosmislene odgovore. Mladima je već pomalo dosta muljanja. Oni koji zaista vole Crkvu i žele živjeti u skladu s njezinim svetim naukom, žele jasne formulacije. Oni koji će pobjeći nakon što čuju da je kontracepcija grijeh, neka pobjegnu. Bolje prije nego poslije. Pročitaj šesto poglavlje Ivanovog evanđelja, posebno redak 60: Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati? i dalje 66: Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Kada je Isus počeo govoriti stvari koje su bile teške za shvatiti, većina učenika ga je napustila. Ali on zbog toga nije prestao naučavati svoj nauk, ma koliko tvrda bila besjeda koju je zborio - čak i pod cjenu da ostane sam.

Što se Stojića tiče, on je jedan od rijetkih koji malo otvorenije progovara o spolnosti, i zato ga mladi dolaze slušati. Ne poručuje on ništa drugačije nego drugi, samo jako dobro koristi svoju poziciju, osjetljivost teme i nešto drugačiju retoriku, prikladniju mladenačkim ušima. A poruka je ista. Da primjerice govori npr.o 2. vatikanskom saboru ili uznesenju BDM ne bi imao toliko slušatelja. Istine je, učenici su uvijek i vjerovatno će i ubuduće odstupati. No to ne znači, da se neke stvari u crkvenom nauku ne bi trebale promišljati i diskutirati o njihovoj smislenosti.

A posebna je stvar pitanje spasenja samih autora katekizma koji namjerno kamuflira nauk, bojeći se grijeh nazvati grijehom. Zamisli kako će se njima suditi zbog toga što su namjerno mlade poveli na krivi put i zbog štete koja je na taj način nanesena njihovim dušama.

Nije li taj katekizam dobio dozvolu od same Crkve? Zar bi sama Crkva odobrila, štoviše izdala nešto, što će bilo koga odvesti u pakao? Mislim, da se ovdje postavljaš u poziciju suca.

Upravo jest gorući problem. Da bih ja tebi znao laičkim riječima objasniti kvantnu mehaniku, nužno je da sam poznajem to gradivo na puno većoj razini. Ja tebi mogu objasniti neke fenomene iz kvantne mehanike na razumljiv način, bez da koristim diferencijalnu analizu ili teoriju hermitskih linearnih operatora. Ali ja to mogu samo zato što znam diferencijalnu analizu i zato što sam to dobro i detaljno naučio.

Isto tako i svećenici. Oni će moći na razumljiv način ljudima izložiti nauk vjere, ali samo ako su oni sami dobro obrazovani po pitanju teologije. Ako svećenik ne zna filozofiju, pa kao posljedica toga ne razumije teologiju, ako ne zna povijest Crkve... kako će onda on moći bilo što prenijeti bilo kome?

Slažem se, da je potrebno dobro obrazovanje iz teologije i filozofije. Ali još više pristajem uz to, da ono nije samo sebi svrha, svećenik mora imati i drugih kvaliteta koje će utjecati na njegov način života i svjedočenje. S druge strane, neke stvari su prosječnim vjernicima neobjašnjive pa makar im ih tumačio sam papa, jer nemaju dovoljno široke mogućnosti shvaćanja, što intelektualno, što duhovno. A i njima treba prići i za njih treba biti tu. Nekada i najveći teolog i filozof neće moći odgovoriti na pitanje što se može pojaviti iz vjerničkog uma. Uostalom, to je vrlo vidljivo po raznim forumima i katoličkim glasilima.

Eto, i tu ja vidim ishodište krize u kojoj se Crkva nalazi. Ljudi su zbunjeni, na primjer ti. Više ne znaju tko ima prioritet, kome se prvome poklanja ljubav, i koja ljubav potiče koju. Umjesto da se ide od Boga prema čovjeku (Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! , Lk 14,26 - "mrziti" ovdje znači manje voljeti), danas postoji tendencija da se ide od čovjeka prema Bogu. Čovjek se stavlja u središte stvari, sve se vrti oko čovjeka, glavni cilj je ugoditi čovjeku (Bogu tek sekundarno, i to ako je čovjek već zadovoljen), itd.

Imaš pravo nazvati me zbunjenim, ali ja jako dobro znam, tko ima prioritet. Ja znam, da tko kaže, ljubim Boga, a ne ljubi brata svoga, lažac je. To je za mene nerazdvojna stvar. Mnogi ljudi će ljubiti bližnje, žrtvovati se, na neki način u njima ljubiti Boga, a da za Crkvu i Isusa uopće nisu čuli. Ljubav prema Bogu zapravo se iskazuje jedino preko bližnjih, preko čovjeka, ne vidim kako bih tu ljubav moga razdjeliti na dva dijela, ona je jedna. Što bi vrijedile silne mise, krunice i ostale pobožnosti bez ljubavi prema čovjeku, svo teološko znanje ovoga svijeta, ako ono dijeli čovjeka od čovjeka. Za mene je to ključno....