Ohhh i ja mučim muku s preosjetljivošću.....
Eto danas je jedan takav dan, na poslu kaos, ispili me sa svih strana, iscijedili energiju iz mene , naravno u cijeloj toj ludnici napravila sam jednu grešku i cijeli dan mi je mučan i jadan, greška se ispravila i nikome ništa ali ne ja cijeli dan osjećam kao da mi netko sjedi na prsima. Primjećujem stvari koje nitko oko mene ne primjećuje, povrijede me riječi koje ljudi oko mene ni ne dožive a ja razmišljam o tome danima. Gušim samu sebe s time i morat ću očvrsnuti na neki način jer ovo nema smisla. Povrijede me obične sitnice koje kako sam već rekla ljudi oko mene ni ne primjete,a mene toliko udare, povrijede, ponekad kao i da osjećam fizičku bol od svega toga, kao da mi netko sjedi na prsima i od toga ne mogu pobjeći. Ljudi oko mene strašno utječu na moje osjećaje, ako su ljudi oko mene sretni i veseli i ja sam ali ako je netko konstantno negativan i ja kao da upijem to i loše se osjećam , pokušavam se boriti protiv svega toga ali ono
kaos u glavi.
Puno puta kad nekome od prijatelja i kažem što me muči nitko ne razumije, kažu mi da se ne zamaram glupostima i uopće im nije jasno šta me je povrijedilo u nekoj situaciji. Koliko sam noći provela razmišljajući o svemu i svačemu (shvatila bi samu sebe da zaista imam neki problema
)o životu, o budućnosti , ma o čemu ne
, doslovno zašto su zvijezde na nebu
Uglavnom jako je teško živjeti s time i svakodnevno proživljavati neke stvari koje su ostatku svijeta potpuno nebitne i neprimjetne...