[PerunYahweh]

Stanje u NOVORUSIJI:

.. uspoređuju NovoRusiju sa RSK krajinom, Srbi koji su tamo i Rusi, pronalaze slične "simptome" koje je imala RSK.. .

a pitanje može li pojasni svoje riječi o razlaganju. Ne, u otvorenom režimu ne mogu.Sve činjenice (a njih je mnogo) se trudim da donesem do onih koji treba da ih znaju.Ali rezultata tog informiranja nema.Baš suprotno.Odsustvo sustava cilja-je korijen problema.Nad pravljenjem korpusa narodne milicije kao Damoklov mač visi Minsk.Ratovati sa OSU za vraćanje u sastav Ukrajine na nekim spcijalni uvjetima je čitam i gledam program vezan za Dan sjećanja, tuge povodom Oluje i mogu zaključiti da se ni poslije 20. godina ništa nije promijenilo, s tim da gledamo u neku ruku deža-vu tih događaja iu Novorusiji. Deža-vu nije potpuni, ali u velikoj mjeri mogu povući paralele.Pre svega tu mislim na nedostatak ciljeva i ideologije kako tada u srpskom eliti tako iu današnjoj ruskoj. Glavni problem je po meni taj da ni srpski elita kao ni ruska nisu deklarisali ciljeve po nacionalnom pitanju.Kada je počela kriza samim ulaskom Rusije ne Krim mislio sam da su oni to pitanje rešili.Međutim, kako vrijeme prolazi sve sam više uvjeren da ni oni kao ni tadašnje srpsko rukovodstvo ne znaju što hoće. Ako bih morao da izdvojim jedan marker to bi bilo da tadašnja Srbija kao i sadašnja Rusija provode uvjetno politiku Srba i Rusa pravog i drugog reda.To je nedopustivo.Možemo pričati o međunarodnom pravu, granicama.Granice su se na Balkanu, a i u svijetu više puta mijenjale samo u 20.veku.Menjaće se opet.Granice su stabilne samo kada postoje 2 sile, a nijedna se ne osjeća dovoljno jakom da može poraziti drugu. Srbija je napravila stratešku pogrešku time što nije ratovala ozbiljno i nije bila spremna da štiti svoje interese po svaku cenu.Nije još na početku rata prisajedinila Respublika Srpske Krajinu i Republiku Srpsku.Ne samo da nije prisajedinila nego čak nije dozvolila ni njihovo ujedinjenje.To sada gledamo i na Donbas, dvije vlade, sve duplo što je također nedopustivo. Isto slušamo priču da Rusija ne ratuje (da je mudro postupila zato što nije "ušla u rat", valjda je to samouljuljkivanje) .Isto tako i Srbija "nije ratovala" .Naravno svi znaju da eventualni poraz na Donbas nije poraz samog Donbas, kao što i poraz RSK nije bio poraz RSK nego i Srbije. Kako god bilo i Srbija i Rusija su dobili sankcije, iako "ne ratuju" .Šta god govorili odnos zapada će biti isti.Najgora varijanta je "ratovati na žličicu" .Pomalo. Protivnik i ovdje i tamo u ovom trenutku nije sposoban za vojnu pobjedu, znajući da ona može uslijediti samo onda kada budu imali čvrste garancije Beograda i Moskve da neće intervenisati.Zato su Hrvati i napali 95-te, a ne 94. ili 93.Njihovi saveznici su se svojski potrudili da im osiguraju mir i da mogu mirno da se spremaju sankcijama, pritiscima koje su bile sredstvo zadržavanja, da Srbi ne bi slučajno krenuli napred.Tako je i ovdje u Novorusiji.Računica zapada je prosta oni su prvo išli na legitimizaciju svojih pulena, a kada je trebalo su vršili snažan pritisak da bi se konflikt zamrznuo.Paralelno vrše pritisak unutar Rusije kako bi vremenom dostigli ono što su dostigli s Miloševićem 95-te. Olakšavajuća okolnost za Miloševića je ta što on stvarno nije imao nijednog saveznika, čak je i tadašnja Rusija prije priznala neovisnost Hrvatske, daleko prije Amerike.Plus tadašnja Srbija nije bila tako duboko integrirana u zapadni sustav, kao današnja Rusija. Sve skupa kada sagledavam situaciju na Donbas, sagledavam je s točke gledišta što bržeg završetka rata i ni na jedan drugi način.Ginu svaki dan ljudi, rat je, ali barem da vidim neke promjene nabolje da se radi ozbiljno, sprema se.Od početka godine su pored djebaljcjevske operacije glavne vijesti bile ubisto Batmana, Mazagoja, granatiranje i pogibije civila i djece. Ne mislim da je sve izgubljeno, da tako mislim to bih i rekao, ali tendencije su jako nepovoljne. P.Š. oko Hrvata i njihove proslave "Oluje", na njih se ne bih previše obazirao.Oni i slave i toliko na sva usta hvale zato što je sto puta ponavljeni laž (o briljntnoj vojnoj pobjedi) istina.Da su toliko sigurni u uvjereni u sebe ne bi morali ulažu tolike napore i da pjene i histerišu.Oni su ostvarili svoj maksimum, a u nekoj novoj podjeli karata kada ne bude takvih kao što je Milošević biće sve drugačije .Znaju oni da je geografija njihove ljepe, takva kakva jest da za kratko vrijeme mogu biti presječeni na polovicu, a da se Respublika Srpske nalazi praktično u predgrađu Zagreba.A mi Srbi treba da izvučemo pouke iz pretodnih 100 godina i da na ponavljamo pogreške.