[Zoran Oštrić]

Trifrtaljac / The Instructor : kopipejstanje tekst s drugih sajtova nije isto što i pisanje!

Za ozbiljnu diskusiju, treba proučavati ozbiljne knjige. Shvaćam da ti se, zbog mladosti, čini da je sve ovo iz knjige iz 2009. nešto novo - ali nije.

Tvoji citati su iz hrvatskog izdanja knjige Simića "Fenomen stoljeća". To treba spomenuti, jer postoje razlike prema srpskim izdanjima (naslov "Tito fenomen 20. veka", 3. izdanje 2011, možda ima još neko kasnije).

Citati i prepričavanja koja daješ su vrlo raznoliki i za nemali broj je teško reći što te zapravo smeta. Ali zadržat ću se ovdje samo na jednoj temi.

Točka I.: da, ponavljao je 1. razred pučke škole - sam je govorio o tome. Ne samo da je nekoliko prethodnih godina proveo u Sloveniji, nego su i drugi đaci iz Zagorja imali problema, jer se u školama predavalo na štokavskom, a većina njihovih roditelja nisu išli u školu, nisu kupovali novine, naravno nije bilo radija i TV, pa im je to bio stran govor. Izostanci s nastave na selu nisu bili ništa neobično. Velik dio djece nije ni završio pučku školu.

Tito je završio zanatsku školu, a i nju nije završavalo više od pola polaznika. Iako nama to školovanje izgleda vrlo oskudno, u ono vrijeme je najviše 10% mladića, a još manje djevojaka, završavalo nešto više od četiri razreda pučke škole.

U komunističkoj Jugoslaviji je znatno unaprijeđeno obrazovanje, od osnovne škole do sveučilišta, to je jedna od stvari gdje nema spora.

Ubrzo nakon završetka zanata i zanatske škole, u proljeće 1911, prije svog 19. rođendana, odlučio je otiči u "fremt" - to je bio običaj ostao od starih cehovskih vremene, da kalfa neko vrijeme putuje i mijenja poslove, da se usavrši u svojem zanatu. To je bio potez samouvjerenog, ambicioznog i marljivog mladog čovjeka, koji je voljan učiti i žeii svojim radom napredovati u životu.

U slijedeće dvije i pol godine (do odlaska u vojsku) radio je u raznim tvornicama van Hrvatske, upoznao tadašnja vrhunsja postrojenja kakvih u Hrvatskoj nije bilo, naučio razne poslove metalskog radnika (to je onda bila radnička elita, nešto kao danas računalci), solidno naučio njemački, proučavao životne navike i stil viših klasa, bavio se gimnastikom, učio ples i sviranje klavira itd.. To je vrlo pohvalno i za primjer svakom mladom čovjeku danas!

Plodovi su došli već u austrijskoj vojsci 1913.-1914., kad je, nakon što je nekoliko mjeseci bio običan vojnik, poslan na tečaj za dočasnika i postao vodnik, u čemu mu je znatno pomoglo znanje njemačkog. Također je postao odličan mačevalac (trebalo se, uz uobičajene vojničke dužnost, truditi oko dodatnog treninga!) i osvojio srebrnu medalju na središnjem mačevalačkom takmičenju austrougarske vojske.

(Kasnije je pričao kako nije volio tu vojsku i da se već tada spremao za revolucionarne zadatke. Iz podataka koji su nam dostupni, malo je vjerojatno da je tada, s 21-22 godine, tako mislio. Izgleda mnogo vjerojatnije da je tada gledao na vojsku kao dobar kanal društvene promocije. Da nije ranjen i zarobljen, u ratnim prilikama, imao bi dobre šanse postati časnik.)

Kao zarobljenik u Rusiji, potrudio se solidno naučiti ruski (to mu je pomoglo kad je bježao iz zarobljeništva, jer kad je obukao civilno odijelo i umiješao se među druge ljude, nisu posumnjali da nije Rus). Upravljao je jednim parnim mlinom, što mu je kasnije pomoglo da dobije dobar posao u Velikom Trojstvu. Na robiji, sam je održavao malu električnu centralu. Dakle, itekako je brinuo o svojem obrazovanju i postao odličan radnik, govorio dva svjetska jezika, znao se ponašati kao gospodin. Uzor za mlade! I kasnije je učio i postao odličan manager, rukovodeći nacionalnim ogrankom jedne multinacionalne kompanije, a njegovi rezultati pokazuju dqa je bio odličan u strateškom managementu i human resources management.

U nekim drugim društvenim prilikama, sigurno bi napravio pristojnu karijeru. Jednom je na pitanje što misli, što bi bilo s njim da je emigrirao u SAD, o čemu je neko vrijeme prije 1SR razmišljao, rekao je "Postao bih generalni direktor General Motorsa". Vjerojatno pretjerano, ali sigurno bi ambiciozni mladić, koji je dobar majstor, upečatljiva osobnost i koji bi brzo savladao engleski, napravio solidnu karijeru u zemlji šansi.

Zanimljivo je da je postao revolucionar tek u svojim 30-im godinama; u pravilu, temperament sklon revolucionarnosti pokaže se u ranoj mladosti. Taj se prelaz dogodio za njegovog boravka u Velikom Trojstvu, kad je imao dobar posao i živio pristojno. To ostaje zagonetno i zanimljivo za razmišljanje, iako će nam ostati skriveno jer izvora ima minimalno.