Quote:
Leteća kaže:
Inače, mišljenja sam da je religiozni odgoj veliko zlo jer djeci usađuje osjećaje straha, srama i krivnje, a toga se je kasnije teško riješiti, pa se većina ljudi s time nosi tako što odgaja svoju djecu na isti način i tako održava ciklus psihološkog nasilja.
|
Pa taj fundamentalni religiozni odgoj svakako je, evo mogu iz prve ruke potvrdit.
Onaj "religiozni" odgoj u kojem te uče da odeš s vremena na vrijeme u crkvu da se znaš tamo ponašati po potrebi i da za Uskrs blagosloviš pogače, ali te nitko ne plaši kaznom i paklom - mislim da nije nužno tako loš. Odnosno, mislim da je neutralan. Znam puno ljudi koji su tako odrasli, koji su katolici po defaultu i lijepo im je za Božić otići na polnoćku, ali su daleko od ljudi koji djeci vade ruke iz gaćica kad se prvi put počnu dirat i koji te guilt trippaju jer si rekao da se ne želiš krizmati jer te to više ne zanima.
Quote:
Leteća kaže:
A meni bed reći joj da ne vjerujem, da idem zato što moram. Sve do tog trenutka sam mislila da nitko od ostalih ne vjeruje zapravo, da se svi pretvaraju. Zapravo, i dalje nisam bila sigurna je li to neka igra, provokacija možda. Znala sam samo da moram šutjeti ili će se dogoditi nešto loše. Nemam pojma što točno - najgore se već dogodilo nakon što sam se doma izjasnila kao ateist, nedugo prije prve pričesti. Rekla sam da više ne želim to jer ne vjerujem u boga. A onda sam dobila maratonsko predavanje iz teologije. Trajalo je barem dva sata.
|
Ajme, ovo je stvarno strašno
Imati dijete koje misli svojom glavom i donosi SVOJE zaključke pa ga zbog toga lupat pendrekom po glavi... užas.
Quote:
Leteća kaže:
Prije par godina čitala sam Dawkinsa. Bio mi je beskrajno dosadan, ali mi je bilo žao što ga nisam čitala sa 7. Mislim da bi mi tada jako dobro legao i da bih mu ukrala sve argumente.  |
Ista stvar - ja sam Sebični gen pročitala s 19 i sve se promijenilo, ali mi je malko žao što nisam i prije, lakši bi mi život bio.
Ja ću ti samo reć da sam ja sad, čitajući tvoj post, jako ponosna na tebe što si uopće uspjela tako razmišljati u doba prije prve pričesti, a ni ne znam te. Nije poanta u tome da je super što jesi ili nisi vjerovala, nego što si zaključivala, sama, odgoju unatoč.
I tvoji ukućani nemaju pojma što su propustili jer nisu sami u sebi potaknuli ponos na tebe
