Quote:
daria25 kaže:
Ne osjecam nacionalnu pripadnost, potpuno sam cijepljena od domoljublja. Povezana sam s mjestom gdje sam odrasla ali to je samo jedno mjesto, nema veze s drzavom i nacijom ali ni to nije neka snazna veza.
Ima stvari koje mi se svidaju u hrvatskoj kulturi, ima koje mi se ne svidaju, ali to isto osjecam i za druge kulture i to je manje vise to.
Apsolutno mi nista ne znaci biti Hrvatom osim da recimo moram priloziti hrpu papira i platiti 180 dolara za americku vizu. 
Moja nacionalnost je gradanin svijeta kak bi se reklo. |
Quote:
Essegi kaže:
Ja mogu imati puno više zajedničko s Hassanom iz Aleppa nego Antom iz Dicma... Ne živimo u 19. stoljeću više.
|
Quote:
Johnny Kukumar kaže:
taj nacionalni ponos i propadnost, emocionalna povezanost, kako to dozivljavate?
ja to nista ne osjecam. postujem svaku drzavu i njen ustroj, pogotovo onu u kojoj (trenutno) zivim, ali opce nisam nacionalno nastrojen, ne osjecam nikakav ponos ni pripadnost nekoj naciji. jednostavno sam lisen takvih emocija, iako sam po prirodi emotivna osoba.  |
Slažem se s ovim upisima. Ja sam isto kozmopolit. Ali poštujem i domoljube. Djelomice.
Ali zasigurno nisam "mrzitelj svega hrvatskog". Kad smo već kod toga, može li netko reći koja je razlika između domoljublja i nacionalizma, ako je uopće ima? I što mislite o tezi da je nacionalizam oblik sekularne religije? Čini mi se da je ovo što je Essegi napisao prilično bitno. Ja to uvijek isto kažem.