|
Koja bi bila definicija kiča u zapadnoj kulturi?
Ja bi to ovako složio:
Pojava kad se u nekom proizvodu/umjetničkom djelu neka karakteristika naglasi. Ali, ono što kič odvaja od uobičajenih eksperimenata je to što je vezan za širu publiku. Obično se radi o "narodnim masama". Dakle, nešto blisko suvenirima, okarakterizirano masovnom proizvodnjom i konzumacijom.
Kič se obično koristi u situacijama kad se nekom djelu želi umanjiti vrijednost koju on ima zbog povezanosti s masovnim ukusom. Kič je finiji način da se za nešto kaže da je "seljačko", "ulično" i slično.
S druge strane, Kundera je napisao zanimljivu opasku: svaki politički sistem ima svoj kič. Kao što su komunistički sistemi imali svoju vrstu kiča (soc-realizam, idealizirane vrijednosti radnika i seljaka), tako to vjerojatno ima i kapitalizam.
Naravno, rijetko ko se sjeti spomenuti kako se isto tako može izdefinirati i "akademski kič".
Otvaranje OI u Ateni potaklo na raspravu o kiču zbog svog "umjetničkog dijela" programa. Ne da imam nešto pretjerano protiv šarolikih prezentacija i vatrometa, ali naslutio sam da iz nekakve hoch-perspektive cijelu tu proslavu možemo okarakterizirati kao kič - jednako kao i komunističke sletove omladine nekoć.
|