[zak fatalist]

Mucanje, odnosno zamuckivanje i ne gledanje u oči ne moraju ništa značiti. Netko može mucati ili zamuckivati i zbog govorne mane ili jednostavno stečene nesigurnosti i nesamopouzdanja, manjka riječi, nespremnosti, ponekad i prethodnog fizičkog napora, zatim straha od npr. autoriteta, treme koju je izazvala data situacija itd. Ne gledanje u oči se također može protumačiti kao čuvanje svog osobnog, privatnog kruga, zbog čega neki izbjegavaju očni kontakt, što se obično krivo protumači kao nesigurnost, a zapravo može itekako pomoći osjećaju sigurnosti, npr. kod javnih nastupa.

Mislim da je puno bolje, i to govorim iz iskustva, ukoliko se želi otkriti laž, osloniti se na ono što se govori, a ne kako se govori. Ako se pažljivo sluša svog sugovornika, može ga se lako uhvatiti u kontradikciji i tu zatražiti objašnjenje. Može se izvući jednom, ili možda i dvaput, ali potom se njegov diskurs mora razjasniti ili "raskrinkati".

Jer, na koncu konca, malo je neozbiljno ako se želi dokazati laž, nekoga optužiti samo na temelju njegovog ili njenog govora tijela. Treba se imati sadržajne argumente, dokazati da je laž ono što je rekao/la.