Quote:
Azriyel kaže:
Ajme užasa kad se filozofi dohvate fizike... hajmo ovak: fizika je umna INTERPRETACIJA realnog stanja svijeta stoga ste oboje u pravu, fizika je i stvarna, i umotvorina. Činjenica da se stvarno i "umno" stanje poklapaju nam kaže da je ta znanost i TOČNA.
Što se tiče teologije, ona nije znanost jer, kao što vam bre čovek lepo reče, nema ni predmeta istraživanja ni istraživanja samog. Iako nije bit da li predmet istraživanja postoji, istraživali su i Rodiona Raskolnjikova i Saurona pa ipak ne postoje, a onaj tko ih je istraživao je znanstvenik.
Hoću reći da ako ja kažem "postoji Bog i on je takav i takav i tko se ne slaže može slobodno biti nabijen na kolac / živ spaljen / itd.", onda to nije znanost, nego naukovanje. Sama teologija postavlja neupitne aksiome, koji se temelje na VJERI. Samim time je istraživanje besmisleno jer je zabranjeno postavljati pitanja dublje od određene razine, na kojoj svako daljnje pitanje povlači odgovor "U tebe je ušao Sotona i tvoja vjera u Boga je upitna".
Za usporedbu, fizikalni aksiomi su isto tako neupitni, ali se temelje na eksperimentu. Pa ako ih netko ipak dovede u pitanje, kao Einstein klasičnu mehaniku, onda taj netko ima šanse nešto i naučiti. A zakoni su i DALJE neupitni, jer i dalje vrijedi i onaj aksiom "od prije", i ovaj "novi" od "sada".
Da se teolozi pitaju, recimo, "tko je stvorio Boga", onda bi to možda bila znanost... samo bi se zvala filozofija, a ne teologija.
|
Isto tako znanost kaže da je priroda stvarnosti takva i takva i da Bog ne postoji...i ko se sa tim ne slaže isto mu je kao da ga nabiju na kolac,a možda i gore.
Priroda čovjeka se bez obzira na napredak znanosti nažalost ne mijenja.
Dobro dakle...budimo precizni i primjenimo znanstveni pristup...
ŠTO JE STVARNOST?
ŠTO JE RAZUM KOJI GOVORI ŠTO JE STVARNOST,A ŠTO NIJE?Ako je razum onaj koji je mjerilo stvarnosti moramo li prije svega definirati sam razum?
Budući je umotvorno -znanstveno potvrđeno da kamen nije baš kamen već "fizikalno" zbivanje,znači li to da mi loše vidimo?
A zašto onda držimo da je kamen stvaran uostalom kao i sve ostalo što vidimo?Zašto držmo da je ovaj pojavni svijet "polazna" stanica i apsolutan,kad je već i znastveno dokazano da je RELATIVAN,relativnost čega je umno utvrđena?Nije li fakat da mi nevidljivim umom potvrđujemo nevidljivu stvarnost,istovremeno tvrdeći da nevidljiva stvarnost nije stvarna već samo vidljiva...koja u stvari nije vidljiva već upravo nevidljiva?Nije li to jedan veeeeliki paradoks?Zašto držimo da je materijalni svijet jedini stvaran kad je čak i znanost potvrdila da je "nestvaran" i da mi stvarnost zapravo uopće ne vidimo?I kako ja vidim? stvari, i takva znanost kakva jest došla je do izvjesnih uvida koji sami znanstvenici niti razumiju niti ih zanima da razumiju.Budući ne vidimo "fizikalna" zbivanja,možemo li zaključiti da ne vidimo mnogo toga što jest priroda stvarnosti a našim je "osjetilima" nedostupno,kao što je to donedavno bila i sama fizika.I budući sad zaista "vjerujemo" u umotvorinu(fiziku) koja ni nakakav način nije sama po sebi uoćljiva,nije li jednako tako znastveno vjerovati u neuočljivog Boga?
Na kraju,ako su sve fizikalna zbivanja i fizika stoji kao podloga stvarnosti,može li mi neko znanstveno objasniti kojim čudom jedno polje energije uopće "misli" i vidi sebe kao "sebe" i kamen kao kamen,kad na toj razini nema ni kamena ni čovjeka.
Davno smo se prestali čuditi a čudo svijesti smo uzeli zdravo za gotovo,sasvim se navikli na njega ne razmišljajući da smo mi u svakom trenutku svog života upravo to ...ČUDO.
I ne možemo sad "nakon svega" .... pobjedonosno uzviknuti ...činjenica što ja tamo vidim neki kamen je dokaz da taj kamen i postoji te da ja dobro vidim,te da se sve to eto baš fino nekako poklopilo, što znači da je apsolutno točno.
