[FranKrsto]

Teško je uopće bilo što komentirati prema natpisima iz medija. No ono što je meni apsurdno je to da je sutkinja pod olakotnu okolnost cijenila to što se on (iskreno) ispričao i htio nadoknaditi štetu, a državni odvjetnik je tijekom suđenja dokazao da Horvatinčić nasljednike tih talijana tuži za naknadu štete.

Ispada da mu je maksimalno išla na ruku da bi kazna bila što blaža. Ali vidjet ćemo što će na kraju biti s time, moguće je da ta presuda bude ukinuta pa će se ponovno provoditi postupak.

Isto tako je nedavno u novinama bio sudac (koji sudi onom Čolaku) koji je počinitelja oslobodio jer navodno optužnica nije bila dobro sastavljena. Ono što mi je zapelo za oko je to da je on otvoreno izjavio da je slagao priču u korist tužiteljstva maksimalno koliko je mogao, u nadi da će moći obrazložiti osuđujuću presudu.

Dakle prvi primjer je sudac koji maksimalno ide na ruku okrivljeniku, drugi ide tužiteljstvu. A njihov posao nije da biraju stranu nego da objektivno provedu postupak. Kako se uglavnom radi o medijski eksponiranim slučajevima, onda se stvara slika da su svi suci takvi.

Koliko mi je poznato, suce se ocjenjuje svake godine no ta ocjena nema utjecaj na njih, osim ako se ne požele kandidirati na viši sud. Tek onda ih se detaljnije pregledava. S druge strane, dodijela predmeta je automatska pa se može dogoditi da složen predmet dođe nekom tko je po učinku i kvaliteti na dnu suda, a jednostavan predmet nekom tko je vrhunski u svom poslu. I tu onda nastaju problemi.