[Pandora10]

ninocka kaže:
Neznam jeli to od tog kaj preveć ili premalo razmišljam ili to uopće nema nikakve veze s time. Naime, kad nešto radim, po glavi mi se prošaraju misli koje znam da nisu dobre i da su loše i nepotrebne, al ipak dolaze. Ja se borim protiv toga premda nije lako. Na primjer, kad mi je najljepše i kad se družim s nekim, dođu mi misli koje se svode na to da želim druge učiniti ljubomornima i da vide kak je meni lijepo - ali ja to ne želim(!!!). Znam da je to loše i beskorisno.. Onda trebam malo vremena da se sredim, al pak tad ovaj drugi počne pričat i jednostavno se sve zbrčka! Nekad se jednostavno uspijem uživit u moment i uživat, u sadašnjosti, trenutku - i tad mi je najbolje. Dok, nekad, što je češće, razmišljam - uh, što bi bilo da nije tako, kako ću ja i drugi na to poslije gledati itd. Čini mi se da se malo preveć opterećujem nepotrebnim razmišljanjima.
Nedavno sam razgovarala o tome i shvatila štošta. Ako mi je lijepo, ne trebam toga biti svjesna i razmišljati tipa "kak mi je sad lijepo, neznam hoće li se ovo ikad više ponoviti" ili pak s druge strane "što će drugi reći na to? hoće li mi zavidjeti?" Ovo potonje pitanje me u zadnje vrijeme sve češće proganja. Ja ga se želim rješiti!

Uočila si ono što mnogi ne uoče čitav svoj život ...i to je već sasvim dovoljno.Ne brini....kod svih je taj proces isti a bitno ga je samo osvjestiti što se tebi upravo događa,a tim češ se osvješćivanjem sve manje poistovjećivati sa svojim mislima i sve više oslobađati okova iluzije koje one stvaraju.