Vjerujem u Boga, nesto, ne mora se zvati Bog, moze biti i Beskonacna svemirska inteligencija, sto je tu i dio je nasih zivota. U Medjugorju sam bila dan prije proglasenja otcjepljenja Hrvatske od SFRJ.
Autobusom smo putovali kroz BIH , usput susretali skupinice tenkica, par slavlja, prostenja u nekim selima, cudne poglede (ZG registracija busa), ali bez incidenata. Rucali smo u Tomislavgradu, dosli u Medjugorje i krenuli na Krizno brdo,
hodali smo i molili, vec je bila noc, ispred je bilo brdo prema kojemu smo isli u koloni po dvoje, bilo nas je jako puno, a s desne strane nam je bilo brdo ukazanja Gospe. Lijepo se vidjela kolona ljudi koja je isla i na to brdo, zato jer su imali svijece upaljene, dan danas ne znam da li je to moja bujna masta ili ...?
Pogledam jos jednom tu kolonu, koja je vijugala kao dugacka zmija, zaista je bilo puno ljudi, kad odjedamput vidim bljeskanje svjetla, kao da je netko bljeskao cas na pocetku kolone, cas na sredini, cas na kraju, tako je to trajalo par minuta, kasnije sam pitala par ljudi, nitko nije primjetio nikakvo bljeskanje!
Nikako mi to nije islo iz glave, zasto bi netko namjerno bljeskao tu. pa tamo, s time da su razdaljine bile od bljeska do bljeska previse udaljene da bi to cinila samo jedna osoba ? Razum mi govori da je to masta, a srce da je to nesto neobicno sto sam dozivjela, neki znak meni .. Tko ce znati?
Kasno u noci dosli smo na brdo, pomolili se i spustili se do busa. U jutro smo isli na brdo ukazanja Gospe, tamo sam uzela kamen koji jos danas cuvam i vjerujem da mi nosi srecu.
Moj zivot se promijenio od mojega posjeta Medjugorju, tesko mi je objasniti, ali ja sam sretna sto sam bila tamo .
P.S. Povratak kuci bio je duzi jer smo iz straha izbjegavali sva mjesta gdje je bilo vecinsko srpsko stanovnistvo.
Otcjepljenje je bilo tocka na i.