Quote:
Hildebrand kaže:
No, zanima me kakva je bila situacija sa mletackim prije izseljavanja Talijana poslije II. svj. rata? Vjerojatno je to bio glavni romanski jezik u Dalmaciji?
|
Ne. Većina Mlečana je otišla iz Dalmacije s padom Mletačke republike, dio je ostao, ali je zato došla garnitura administratora iz Lombardije što je odgovaralo austrijskim vlastima. Također kroz 19. st. se bilježi dolazak nekih Talijana koji su iz raznih krajeva Italije, npr. i sa juga i iz Marchi (Ancona) i iz Veneta. Tako da se to sve moralo pomješati. A osobno sam imao priliku čuti "zaratinski", kad su 2 starca sjela na zadarskoj rivi na klupu i krenula verglati jezikom kojim su govorili za vrijeme talijanske okupacije. Ja to ne bi nazvao čak ni talijanskim jezikom uopće, niti dijalektom talijanskog u pravom smislu riječi, nego jednim jako čudnim hibridom između talijanskog i hrvatskog, ustvari talijanska jezična struktura sa dosta bogatim hrvatskim vokabularom ako to uopće možeš zamisliti. Kao neka protuteža romaniziranoj čakavici, ali hibridnija. Tako su izgleda govorili naši talijanizirani ljudi. Kako su sve govorili pravi Talijani kojih u Dalmaciji i nije bilo puno, vjerojatno ovisi odakle su potjecali.
Quote:
Hildebrand kaže:
I trece, koje je to oblike dalmatoromanskog hrvatski jezik ocuvao a mletacki nije? Ima li Inoslav Besker neku listu? I naravno, ako mletacki nije potisnuo dalmatoromanski jezik u gradovima, odakle se onda stvorio mletacki govoreci patriciat u tim gradovima?
|
Dalmatoromanski je u čakavici očuvan u čitavom nizu romanizama. To su velikim dijelom maritimini izrazi ili pojmovi vezani uz dalmatinski kraj. Neki od njih su gusterna, macaklin, jarbol, tuna, srdela, barka,... Ima ih dosta i većina ljudi misli da su to nekakvi talijanizmi, a nisu.
Drugo pitanje - bitno je kako su se govori izmjenjivali na nekom mjestu i gdje.
Dobra usporedba je situacija u 2 dalmatinske komune: u Zadru i Rabu.
Zadar je rano hrvatiziran, već u 10. st. bilingualnim Zadrom vladaju Hrvati, a u 13. st. je grad skoro potpuno hrvatiziran, dok se dalmato-romanski javlja zadnji put u 14. st. u pismu zadarskog plemića Matafarija iz čega se vidi da je bio pod utjecajem mletačkog govora. E sad kako su u zadru Romani prešli u Hrvate, moguće da je poneki plemić ipak šurovao sa Mlečanima pa bi se tako mogao shvatiti taj vencijanizirani dalmato-romanski Matafarija. Ipak kad Mlečani ulaze u Zadar 1409. dalmatoromanskog nema, plemići govore hrvatski, a mletački administratori donose venecijanski jezik. Vremenom ga prihvaćaju i domaći slavenofoni plemići jer tako štite svoje privilegije, dok narod ostaje na hrvatskom.
Rab je drugačija situacija. Romani drže grad sve do 16. st. i tek onda i Hrvati ulaze u grad iako prethodno naseljavaju otok još od vremena dolaska Slavena. To znači da su na Rabu Hrvati asimilirali ruralne Romane, ako ih je bilo prilikom dolaska Slavena, dok su eventualni Mlečani od 15. st ulazili i u grad i asimilirali jedan dio romanskog stanovništva, ostali su postupno hrvatizirani.
Drugim riječima mletački govoreći patricijat se stvorio za vrijeme Mletačke republike od većinom hrvatskog i tu i tamo od pokojeg zaostalog romanskog govornika. Ti ljudi su čuvali svoj plemićki status, imovinu, poslove itd. i zbog toga prihvatili jezik mletačkih administratora.