Quote:
Hildebrand kaže:
Hm, jesu li zbilja? Koliko znam neki još uvijek spore tu tezu. Po njima su određeni dijelovi starosjedioca u unutrašnjosti za vrijeme slavenskog dolaska još uvijek govorili svoj jezik.
|
Istina. Znamo za nelatinske znakove na vulgaro-latinskim natpisima iz 4. st. u Istri i Bosni pa Jerolimovo svjedočenje. Smatra se da je romanizacija Ilirika bila selektivna i odvijala se duž rimskih cesta i gradova na njima, dok su ruralna područja bila manje zahvaćena, a ona u zabitima uopće ne. Međutim mi ne pričamo o čitavom Iliriku, nego o Dalmaciji di je ta romanizacija bila masovnija. Moguće da je i u unutrašnjosti te Dalmacije bilo neromaniziranih. Mada pojava Morlaka u toj unutrašnjosti u Srednjem vijeku govori da su i oni govorili neki hibrid. A zapisi o etnicima u ranijem Srednjem vijeku nam ne otkriva raspodjelu jezika u Dalmaciji, kad se zapisuju Latini u primorskim gradovima, a van njih Dalmatinci i Slaveni. Što su govorili Dalmatinci?
Quote:
Hildebrand kaže:
Koliko razumijem, taj rječnik je nastao skupljanjem jezičkog blaga među dalmatinskim Talijanima. To samo po sebi ni u čemu ne implicira masovne prisutnosti Talijana u Dalmaciji. Pa oko toga prvo je pitanje tko su uopće Talijani? Mogu li Mlečani u Dalmaciji prije ujedinjenja Italije biti Italijani? Možemo li govorce dalmatskog smatrati Talijanima? Na prvu loptu bi odgovor naravno bio negativan. Ali prisjetimo se što je izjavio sam Tuone Udaina: "Nojiltri fume ne la čituot de Vikla toč kuinč Taluni!" Sad, možemo raspravljati da to nisu Talijani u nacionalnom smislu ali je ipak zanimljiv taj talijanski osjećaj.
|
Ako misliš na zapisivanje dalmatskog jezika ("Das Dalmatische"), to je Talijan Bartolli došao iz Italije na Krk u 18. st. i zapisivao kako govori Tuone Udaina, starac koji frflja sa jednim zubom u ustima. Bartolli je prvo bio razočaran kad je vidio tko će mu prenjeti jezik i htio odustati, ali na kraju je ipak popisao to. Međutim Talijani nisu htjeli objaviti njegovu knjigu jer je dokazivala da Dalmatinci imaju svoj jezik koji nije talijanski pa je knjigu objavio na njemačkom. A pogledaj kako Tuone Udaina (Tone od Ivana?) naziva Talijane. Italiani? Ne. Taluni. To nije talijanski. Tako mi zovemo Talijane, odn. ako očistiš taj egzonim od samoglasnika 'u' imaš naše ime za Talijane. Fonetsko 'u'-kanje je jedna od karakteristika dalmatskog jezika, što je postala i karakteristika mnogih čakavskih dijalekata, od otoka do otoka ili od mjesta do mjesta duž cijele obale; Kali na Ugljanu su ustvari Kuali, a Kaljani su ustvari Kualjani, odmah do Kali je zapadno Preko, a istočno Kukljica bez tog 'u'-kanja u čakavici. To 'u' je i karakteristika rumunjskog jezika - oni nisu Romani nego Rumuni.
Još uvijek mi nije jasno što smatraš venetto dalmato dijalektom. Da li misliš da je to dalmatski? govornike dalmatskog se ne može smatrati Talijanima jer taj jezik nema veze s Italijom, niti ljudi koji su ga govorili. Na isti način ne može ih se smatrati ni Rumunjima. Mala zajednica talijanskih došljaka u par dalmatinskih gradova nakon pada Venecije je sebe nazivala Italo-Dalmatima, ali to je više bilo inzistiranje na socijalnoj posebnosti, jer su držali administraciju i vlast u svojim rukama, nego na etničkoj, predstavljali su elitu. Sam spiritus movens talijanaškog pokreta u Dalmacijiu 19. st., Nikola Tomaseo je prije eskalacije borbe za dalmatinski senat tvrdio da to nisu Talijani i da u Dalmaciji nema pravih Talijana, te došljake je smatrao naturaliziranima, u smislu pripadnosti Dalmaciji i dalmatinskoj kulturi što nema veze sa jezikom, jer većina Dalmatinaca nije znala ni beknuti talijanski ili dalmatski u tom trenu. Drugi autonomaš je ustvrdio da Dalmacija nije Italija i da u Dalmaciji uopće nema pravih sjedilačkih Talijana a dokaz za to je sama Italija. Tako da laprdanje krezubog i sigurno bilingualnog (dalmatsko-hrvatskog) "Tone od Ivana" - "zadnjeg govornika dalmatskog" baš i nije neka referenca.