Moje dijete će sada 9 godina i od ove godine nema više pb što znači škola u smjenama. I muž i ja radimo prijepodne. Doma smo oko 15.30.
Za početak sam skinula mikrovalnu s frižidera i pokazala kako radi uz upute da žlice ne idu unutra - mada to već zna.
Kupila sam posudice za nju da si može nešto podgrijati. Kupila čak i neki antomski nož za kruh da sam sigurnija.
Spustila sam na nižu policu u kuhinju šalice i sl. da se ne penje po stolcima jer ne može dohvatiti.
Ona je mirno dijete, vrlo savjesno, nikada se ne desi da nešto zaboravi, čak i mene nekada podsjeti na neke obaveze
.
Ali..
U blizini živi njezina baka (moja ex svekrva) i vjerujem da će kći malo pokušati vrludati da dozove svoju baku.
Jako su vezane. Ok, baka nije na listi mojih prioriteta ali moja kći ju voli i ona nju.
Probali smo u prvom razredu s bakom ali ne funkcionira nikako a ja bih iskreno voljela da mi se kći više osamostali..
Ostaje sama nekada ali ovo je ipak drugačije.
Imam osjećaj koji me nikada ne vara da će zvati 1000 puta na posao
- ispočetka - a meni je isto početkom šk. godine ludnica na poslu..