[kisha]

Kad sam ušla nije bilo nikoga,u zraku se osjećala prezasićenost amonijakom,nisam oklijevala,zakoraknula sam dublje u prostor.Ne sjećam se,ne mogu se sjetiti je su li velika,bijela, vrata ostala za mnom otvorena,ili sam ih pažljivo kako nalaže pristojno ponašanje ipak za sobom zatvorila. Zatvaranje u toj atmosferi nikako ne bi bilo prikladno,ali ipak pravila su pravila.Gurala sam se kroz nevidljivu gužvu,dah mi je bio sve tanji,a pogled sve prozračniji,ništa čudno s obzirom na ozračje.
Ušla sam u sobu lijevo,onu na dnu hodnika. Vidjela sam je kako leži na krevetu,kao porculanska lutka bačena dječjom rukom,nakon igre koja je prešla u dosadu.Znala sam da ne spava.
Prišla sam i gledala njeno bijelo lice i njen rastvoren pogled.Prislonila sam svoje usne na njene,osjećah dah smrti.Nikad prije,a ni poslije ni jedne usne nisu imale takav dah,dah od kojeg znate da sve što nosite u sebi ima samo jedan smisao: ne bojati se-nisam se bojala,nikad se nisam bojala,čak ni onda kad smo u pokrenutoj stvarnosti ja i moj nadređeni vraćali isječke prošlosti kako bi rekonstruirali slučaj 523/b,u kojem je dijete bilo akter svih akcija.
- Tvoje usne,bijele,daleke,neprozirne,kao nijedne do sad imaju dah drugačiji od drugih.Zašto?Želim li ga zaboraviti?!
Amonijak je sve više tanjio disanje,pravila su nalagala da se ne uplićem više no što jesam do tog trena,al moj poriv za pokrenutom stvarnošću,kojeg sam dobila ne kao genetsku informaciju,već kao dar Akashe,bio je jači od norme Moralnog zaustavljanja.Preglednost prostora omogućavala mi je da se brzo krećem. Krenula sam u zasebnu prostoriju,koja je više izgledala kao mjesto za skrivanje,no’ kao svrsishodno iskorišteni prostor.Zrak je bio gust,opipljivo neporozan i metalan.Kisele kapljice s orošenog čela pekle su mi kožu.Misli su mi se počele mutiti.U sebi sam nabrajala,kako bih ostala bistra
-Ja sam istražitelj odjela za dah smrti,moje ime je,moje ime je,nisam se mogla sjetit- ,ponavljala sam uzastopce –Moje ime je,moje ime je,ja sam,jesam ja sam,a moje ime je..
Glava mi je bila olovno teška,istanjio dah,skoro je nestao.Shvatila sam da ležim na podu,a kako i kad sam izgubila svijest nisam se sjećala.Četvoronoške sam ispuzala iz komorne prostorije i ponovno se našla u hodniku.Još uvijek nikoga nije bilo.Još uvijek je ležala na krevetu kao dio nežive prirode,kapljice njene krvi tvorile su crvenu lokvu.Podsjećala me na apstraktno slikarstvo,začudno,al vidjeh ljepotu u tome.Iz dnevnog boravka su dopirali glasovi.Oprezno sam zakoraknula u njihovom pravcu.Unatoč omamljenosti, bila sam svjesna kako bi bilo pametnije da čekam ostatak istražitelja,ali to nisam napravila.Dah smrti je bio gotovo opipljiv,suh i suviše stvaran,nisam se bojala,nikad se nisam bojala.
-Ne bojim se.Nikad.Nikad.Strah je uzaludna borba protiv neizbježnog.Nikad.Nikad.
U dnevnom boravku,na stolu suho cvijeće raspririlo je svoje latice-tragovi borbe vidljivi na svakom koraku.Na ormaru radio,iz radija glasovi.Lažna uzbuna.
-Dah smrti se povećava,mogla bih ga okusit da rastvorim usta,isplazim jezik.Jedva dišem
Kretala sam se još opreznije,iako pogled mi se maglio,iako ravnoteža me varala..
--Sve zaudara na nasilnost!Bože,ako te ima što se ovdje dovraga događalo.
Moje tijelo je ustreptalo,a nešto teško i olovno prebacilo se preko moga ramena,obuhvativši me ispod vrata,pritiskajući mi prsa.Paničnim pokretima nastojala sam se osloboditi tog stiska.Nisam uspjela.Držalo me bez popuštanja.Nisam vidjela lice,nisam vidjela ništa osim dijela ruke koja me stiskala..Topla bol u mojim leđima proparala je moje disanje,a moj krik ostao je zaglavljen njegdje u meni,svaki trag mog otpora nestao je..Grčila sam se.Topla tekućina bolnog tijela klizila je niz moje guzove.Stisak je popustio,a tijelo se obrušilo na pod.Osjećala sam hladnoću pločica na svome obrazu,i u njima vidjeh odraz poputu mnogih do sad.Dah se odbijao o pločice i vraćao mi se na usne,bio je to dah što prvi put osjetih na njoj,taj put,zadnji put.
-Strah me,,strah me.Spajala sam misli,više se ništa nije moglo spojiti.Vjeđe su mi bile olovno teške,neprozirne i tamne.
-Tko će pročitati dah s mojih usana?