Quote:
_nobody_ kaže:
Pitanje je da li i vreme nema svoje tri dimenzije, u kome ne postoji samo Proslost, Sadasnjost i Buducnost, nego postoje trodimenzionalni oblici Vremena koji su za nas nepojmljivi. U tom istom slucaju onaj koji poima takvo vreme ce se setati kroz beskonacan broj paralelnih Univerzuma, kreirajuci Proslost i Buducnost kroz projekcije trodimenzionalnog Vremena u vremenske dve dimenzije, i onda u simplifikovanu jednu, pravu... Kojih je teoretski ogroman broj.
|
Nije mi baš ovo jasno, ali pokušat ću razmišljati...kao što se dimenzija vremena može shvatiti kao «okomica» na trodimenzionalni prostor, čime se dobiva četverodimenzionalnost, «okomica» na trodimenzionalno vrijeme (shvaćeno dakle kao odnos onog što jest, što je bilo i što će biti) bila bi misao. Misao tako u različitim trenucima kao odnosima vremena stvara različite «prostore misli».
Što se tiče «paralelnih svjetova» - ako opažamo četvrtu dimenziju (mislima) opažamo sasvim drugačiji svijet od onog opažanog u tri dimenzije. Tako ne postoji više svjetova, nego više razina opažanja (mišljenja) jednog svijeta, koje se međusobno razlikuju kao prostori bivanja, kao različiti svjetovi..