[Nepoznati]

Meadow kaže:

Kako rekoh: znanost o Bogu je oksimoron.

Teologija sebi pripisuje da je ona znanost o Bogu (o svemu).

Zapravo skup je to tumačenja o nastanku univerzuma (kozmologija), i o prirodi čovjeka. To su sve polja koja obrađuje znanost.

Razlika od teologije i znanosti je ta što je teologija zapravo znanost zamrznuta u prostoru i vremenu od prije puno stoljeća (ili nekad kraće), koju apologeti održavaju na umjetnom disanju uz razne logičke smicalice i psihološke trikove.

Ako je znanost, nema tu Boga u priči.
Ako ima Boga u priči, nije znanost.

Znanost istražuje Univerzum, i iznosi određene ideje o tome.
Religije isto tako. One su također neka vrsta znanosti jer za sebe tvrde da čine isto, ali mnogo dublje i šire od znanosti. Stoga su u vječnom ljutom sukobu, jer jedna oduzima područje izučavanja drugoj. Na istom su terenu! Jedno je dobra a drugo loša znanost.

Teologija se ne bavi znanstvenim objašnjenjem/dokazom/postojanjem Boga/Božanskih pojava/entiteta.

Teologija tvrdi za sebe da filozofskim instrumentarijem jasno dokazuje pravu prirodu Univerzuma (tj. sve oko toga i dala je tome naziv Bog kao lik iza svega toga). Ali ne samo filozofijom, nego ima i svoja čudesa, priče o Bogu i kako univerzum funkcionira i kako će funkcionirati u budućnosti.

Moderna znanost se služi znanstvenom metodom, i, vidi čuda, nikako da nađe ikakav Božji utjecaj na svijet oko nas. Stoga je za znanost, Bog promašena hipoteza, premda i dalje može postojati kao hipoteza s izuzetno malenom vjerojatnošću. Teologija je kvazi-znanost, koja to nikako ne priznaje.

Teologija tvrdi da je prava znanost, a znanstvenici kažu da teolozi svoje tvrdnje izvlače iz mađioničarevog šešira tj. totalno su neosnovane. Za znanost, teologije su promašeni pokušaji da se imitira znanost. Teologije su nekada bile protoznanost, način kako su ljudi tumačili svijet oko sebe, baš kao i danas.
Danas to više nije znanost nego mrtva proto-znanost.

Ona se samo bavi proučavanjem svetih tekstova.

Postoji velika razlika kada svećenik teolog "proučava" svete tekstove, i kada to čini znanstvenik, povjesničar, književni kritičar. Svećenik to čini kao apologet, branitelj vjere. Uzima tekst kao stvarnu hipotezu o tome kako univerzum funkcionira i to pošto poto jednostrano brani.

Opet je to promašeni znanstvenik, ma koliko bio izučen na Vatikanskim institucijama.