Moji "snovi" su ponekad moj drugi, paralelni život.
To znaju biti takvi doživljaji da se to ne da opisati.
Kad imam takva iskustva, svijet je ujutro drugačiji; bogatiji, manje važan u smislu da bi me neš moglo previše zasmetati il zabrinuti.
To je zato jer znam koliko toga još van ovog svijeta ima i kako su divna ta prostranstva i kako duboka i znam se tako dobro osjećati u njima. Zapravo, sjete me na to kako mogu/ možemo sve.
Iako se zovu snovi ni najmanje to nisu.
Imam i "normalne" snove. Puni su radnji, akcije, obično svladavam prepreke i pobjeđujem neprijatelje kad se pojave, misli su mi slične kao u budnom stanju (...) i tak znaju biti ludi i maštoviti.
Volim svoje snove i volim ujutro razmišljati o njima i još malo biti u tom filmu.
Višestruko su korisni. Osim gore navedenog, nekad me upozore na neke događaje koji će se dogoditi, tak da te situacije kad se dese drugačije i pametnije provedem.
Sve u svemu,
za snove.