[puffko]

lala kaže:

Ma gle, nisu ni snahe svetice. Kad bi svekrve češće pisale, bilo bi svega, pa i od mene-tko zna što mi ona zamjera. Jednom mi je izletjelo nešto u najboljoj namjeri, a ispala sam odvratna-rekla sma ženi da ništa ne radi (da dođe, jer nema obaveza, bilo mi ju je žao samu, vidjela sam da je hvata depresija, tila san je izvuć iz kuće...a istina je da ništa ne radi...jebiga, više se ne paćam u takve stvari, mučim i to je to. Njoj je to super došlo, jedva je čekala da ispadne žrtva...ali, falila sam ja).
Nisu ni one otvorene, bar moja, tu je more lažnih i patetičnih izjava o ljubavi prema nama, moja meni govori da mi je svekar otac, da sam mu ja kćer i tako to...
Kad se okupi rodbina, skroz je drugačija, ne ispušta malu iz ruku, sa svime suosjeća, najviše s mladim mamama, hvata se detalja o maloj i preuveličava ih, inače je ne zanimaju, ali dobro posluže da stvori privid angažirane bake, to joj je specijalnost, okrene priču, samo šta ne plače zbog male i problema s motorikom ( a znam da smatra da je to bacanje para i vremena, nije ni htjela slušat o tome jer nju nitko nije vježbao, a trebao je) -svatko normalan bi zaključio da sam ja kučka, nezahvalna.
Moli me pred svima da malu ostavim (a mala ju ne poznaje), pa me svi krenu nagovarat-kad bi ljudi izašli na vrata, a mi je naivno zamoli da pričuva malu ako hoće na sat vremena dok nešto obavim-ona odbrusi da ja ionako ništa ne radim.
Ali pred svojim mužem i publikom sve obrnuto.
Zato se mičem od te žene, pa neću im ja otvarat oči, ako njena obitelj (MM i muž joj, rodbina) nisu do sada skužili da je žena psihopat, sigurno neće mene poslušat. A njoj bi idealno došlo-samo da bude u centru pažnje. Više ne idem tamo, ne želim ni s mužem o tome, imam njegov podršku...bolje mi je da se ne viđamo, pa nek priča što hoće.Žao mi je samo zbog svekra, tip je bio fer prema meni-a sad vidim neku distancu nakon njenih intervencija (inače, meni ga uvijek gadi, nevjerojatno), šteta.

Ja sam uvjerena da ima tu nesto i s time da to nisu djeca kceri vec sinova, mozda je cak drukcije spram zenske djece i to ne mislim zbog klasicno patrijarhalnog stava nego nesto drugo, bioloski....

Naime moja svekrva je sve prije no tradicionalna: Engleskinja, mladja, puno radi, vodi vlastiti business, obrazovana. Imamo dobar odnos sve u svemu, dobro me prihvatila od pocetka, i iako je bilo nekih manjih problema u biti je sve bilo ok.

No njezino ponasanje kada se rodila moja djevojcica je bilo uzasno cudno. Nije bila u zemlji, morala je zbog posla biti na drugom kontinentu i to dosta dugo. OK. Kad se dijete rodilo, nije nazvala ni poslala cestitku ili cvijece nego samo sms mome muzu 'Congrats' (to je bilo to), i onda kad je prvi put nazvala muza na mobitel (bio je u bolnici s nama) i kada ga je pitala sto radi i kada je rekao da drzi svoje novorodjence, pocela ga je kritizirati da 'sto je drzi, da ce je razmaziti'. Dijete od 2 dana.

Inace se radi o zeni koja voli kupovati poklone, slati cvijece, cestitke.. meni--i prvom unucetu uopce--nista.

Mene je probala nazvati nakon tjedan dana--nisam joj se tad mogla (a bogme ni htjela) javiti. Nije pokusala opet, nit je poslala email, a inace mi zna slati emailove kad kupi nove cipele.

Kad se vratila kuci, moja je curica imala mjesec dana, posjetila nas je i rekla 'Beba nije ruzna'. I na poklon donijela dvije vestice, jedna velicina 18 mjeseci, druga 2 godine. Nisam uopce znala sto bih joj rekla.

I onda se njezino ponasanje s vremenom dosta popravilo. OK kupovala je dosta dugo stvari totalno random velicine--donijela bi mi za bebu od 7 mjeseci stvari i za sedmogodisnjaka i za bebu od 3 mjeseca--ali kad sam joj rekla da to nema smisla, prestala je. Pocela ju je posjecivati, sad je povremeno i pricuva na nekoliko sati... i ne ocekujem puno vise jer zbilja ima posla, sad se i preudaje (udovica je). Ali ovo s rodjenjem unuceta je bio neki emocionalni sok za nju, jer je njezino ponasanje bilo ne samo odbojno nego out of character, ja ne znam kako da to objasnim. Je li netko imao slicno iskustvo?