naše djetinjstvo i djetinjstvo naše djece se ne može usporediti i bez veze mi je povlačiti paralele
svaka generacija odrasta potpuno drugačije od prethodne i jednako kako mi pišemo kako su naši roditelji bili super opušteni u odnosu na današnje vjerojatno su naše bake bile potpuno drugačije u odnosu na naše majke
druga su vremena, a nije nebitno da su se dogodili neke veeeelike društvene promjene
, a da ne pričam o tome na koje nam je sve načine tehnički i tehnološki napredak promijenio život
uspredbe su nemoguće, iako svima nama ponekad dolaze napadaji uspoređivanja i zaključivanja kako je nekad sve bilo bolje, kak je šteta da se danas klinci ne igraju na ulici, da se roditelji ne usude ostaviti doma same osmogodišnjake, a mi smo podgrijavali ručak i spremali se za školu sami u toj dobi (čak i meni, evo teme koju sam ja svojedobno otvorila, možda da se spoji
biti dijete nekad i sad
također, ne smijemo zaboraviti da smo mi, kad pričamo o svojem djetinjstvu, pogođeni ogromnom količinom nostalgije, zbog čega uglavnom pamtimo samo lijepe stvari. a i one loše ne pamtimo kakve su stvarno bile nego izbijeđeno.
pa zato imamo običaj reći 'meni je mama davala/radila ovo il ono i ništa mi nije' zaboravljajući pritom sve tegobe koje imamo, a koje bi mogle, ali ne moraju, imati veze s tim