[Apemant]

ElessarOne kaže:

Da,to je atribut živih bića, tu se slažem, ali kao čovjek imaš priliku nadići taj strah. zar nije lakši život kad nemaš strahova, barem ne tako velikih ili u krajnjem slučaju kad je jedan manje... a to što kažeš za paralizu, pa baš i nije dobar primjer, ti govoriš da je čoivjek paraliziran i da je svjestan toga, to je jadno, ali ako poslije nema ničega nema ni tebe tako da nema što biti pralizirano, zar ne?

Točno, nema tebe, a kad te nema sigurno ništa ni ne osjećaš. Možemo slobodno reći da se mrtvi ljudi sigurno ne boje smrti. Stvar je u tome da smo nas dvojica živi, i stvarno ne vidim na koji način činjenica što nećemo ništa osjećati ONDA (nakon što umremo), dokida eventualni strah od nepostojanja koji mi možda osjećamo SADA.

ElessarOne kaže:

ne slažem se da ljudi traže život poslije života da bi umirili svoje strahove, jer taj strah možeš umiriti i kroz ateizam, nema ničega poslije, to je neminovnost i radiš štoi želiš.. totalna sloboda na određeno vrijeme... ja mogu reći da se same smrti ne bojim, jedino mi nije svejedno kako će to biti...

For who would bear the whips and scorns of time,
The oppressor's wrong, the proud man's contumely,
The pangs of despised love, the law's delay,
The insolence of office and the spurns
That patient merit of the unworthy takes,
When he himself might his quietus make
With a bare bodkin? who would fardels bear,
To grunt and sweat under a weary life,
But that the dread of something after death,
The undiscover'd country from whose bourn
No traveller returns, puzzles the will
And makes us rather bear those ills we have
Than fly to others that we know not of?