[Jade84]

pa usamljenost je relativna stvar. Barem ja tak razmišljam. Nekad se osjećam usamljeno dok sam usred reda, čekam da platim račun, a nekad sjedim dva sata ispred tv-a, jedem grickalice i uopće nisam usamljena. Ali u suštini, nepoželjna usamljenost, (poželjna usamljenost su rijeti trenuci mira, to je druga tema) od koje mislim da bi svako od nas na neki način trebao zaštititi jeste ako npr. imaš neki problem, nešto te boli, fax zapeo ili slično, da se osjećaš da nikome nije stalo do toga. Da osjetiš onaj ružni osjećaj da imaš veliki problem, ali nema nikoga kome je stvarno žao što si u tom sranju i ko bi iskreno , potrudio se dati sve od sebe da izađeš iz govana.


Po meni se ta nepoželjna usamljenost aproksimira sa nedostatkom pravog, istinskog i dubokog prijateljstva. Što se tiče Hemingweya... ti, da ti se sada nešto ne daj Bože desi, ostatak svijeta bi to osjetio i suosjećao? Filozofiranje o šupljem i praznom...