|
ja sam bila s muzem kraj njegovog oca koji je 3 godine umirao od raka
svasta su probali, od svih mogucih vrsta kemoterapije (od starih isprobanih do novih experimentalnih) pa do cajeva za jacanje imuniteta, biljnih lijekova
to je covjek koji u zivotu nije zapalio cigaretu ili se napio, uvijek je pazio sto jede ali eto nije ga zaobislo
najvise su tu bili krivi doktori koji su, otkrivsi mu na vrijeme rak na debelom crijevu, operirali tu izraslinu i mirne dushe izjavili kako je sve OK i da mu opce ne treba popratna kemoterapija - dvije godine nakon toga, slucajno je otkriveno kako mu se taj isti rak prosirio na jetru i 75% je vec jetre unisteno - a sve zato jer su zaobishli tu kemotreapiju
on se zaista borio - mislim da mu je teze bilo gledati kako je njegovoj zeni i sinovima gledati ga kako se pati nego sto ga je sve to boljelo
umro je prije dvije i pol godine, kad je umro bio je sjena covjeka kojeg sam upoznala kad sam pocela izlaziti s muzem
mislim da je bit redovni pregledi i moguca prevencija
moj muz zna da mu je obitelj s tatine strana sklona raku (dva strica rak prostate, otac i jos jedan stric rak debelog crijeva) i on se redovno kontrolira - kolonoskopija savke tri godine i obavezan pregled prostate
ja isto radim za reproduktivne organe i grudi
znam nemoze se sve stalno provjeravati ali bolje ista nego nista
ako se na vrijeme otkrije velike su sanse za oporavak
ali najvaznije od svega je ne predati se i ne klonuti duhom
moj svekar je znao da realno ne moze pobijediti taj svoj rak ali je svojim optimizmom dobio extra godinu i pol zivota (doktori su mu dali godinu i pol a zivio je tri)
|