LAV.Karlo kaže:
Sve ove (i ne samo ove) kockice koje si naveo kao primjer ponašanja su u određenom (uglavnom početnom) periodu braka normalna pojava i način funkcioniranja partnera i stvaranje ozračja skladne obitelji.
Dok god takvo ponašanje ima podlogu u želji da se zaista takav odnos gradi i produbljuje, do tada nije upitan ni brak ni odnosi.
Kada se "najobičnija" ruža zamijeni daljinskim, kada izostane (istinsko) pomirenje nakon svađe, kada se zapusti izgled, stas i pojava, kada se prioriteti poremete, kada bezvoljnost i nezainteresiranost zavlada po kutevima svake prostorije, kada toplina doma, dodira i pogleda nema poznati očekivani učinak, kada šutnja i kurtoazija zamijeni nekadašnju vedru komunikaciju, kada se pogledi izbjegavaju i poljupci događaju samo na blagdane (u obraz dakako), kada dosadašnje vrline postaju mane, kada slatka navika postane napor, kada se oslovljavanje svodi na "hej" ili "čuj", na "on ili "ona", kada se sex "odradi" jer je petak, kada su serije, tekme, balote, aerobic, frizerka, ribičija i heklanje vrh razonode....ah, dugačak je popis i bezbroj takvih kockica.
Tada je velika vjerojatnost da netko od partnera progleda, počne sa pitanjima i unutarnjim preustrojem, nastaju dileme i trileme, i tada je sve otvoreno (pa i dozvoljeno) i čak poželjno napraviti inventuru.
Naravno, sve je to uvjetovano osobnoj razini pojedinca i svijesti, sociološkim i socijalnim statusom, utjecaju okoline, vjere, vanjskih utjecaja i niz drugih faktora.
Samosvjesni partner koji je sagledao situaciju i ne želi se pomiriti sa činjeničnim stanjem će potražiti drugo rješenje, pa bilo to i preljubništvo. Naravno, ako su iscrpljeni svi razgovori i mogućnosti promjene nezadovoljavajućeg stanja u zajedničkom interesu.
Veliki je problem što takav razgovor, promjena ponašanja i traženje rješenja uglavnom izostane, površno se shvati i posljedice su neizbježne.
Ili se ostaje u takvoj vezi iz inih "razloga" ili dolazi do promjene bilo da se dogodi rastava ili preljub. Dakle, sve dobro počne i ne mora isto tako završiti, jer se ne smije zapustiti ono dobro i pozitivno što čini brak i vezu stabilnom.
Potpisom kod matičara i zavjetom pred oltarom nije garancija da ćemo živjeti u sretnom i nedodirljivom braku, što velika većina partnera upravo tako doživljava bračne "obaveze" i smatra kockice zauvijek posložene tim činom.
|