Quote:
alfa111 kaže:
Vec nekoliko mjesci sam u vezi sa jednim "prijateljem" kojeg znam vec duzi niz godina i stvarno sam prvi put iskreno zaljubljena preko usiju. Kao "klinci" smo se ljubakali, ali na tome je ostalo sve dok se nedavno nismo sreli i zapoceli prvo bezobavezno druzenje, a kasnije i vezu.
Prije njega sam bila u 2 ozbiljnije veze, a sa bivsim sam i zivjela 3 godine, no onaj osjecaj kojeg sada imam nikada nisam dozivjela. Doslovno mogu lezati sa njim i gledati se satima. Svakom nasem susretu se veselim svaki put sve vise iako je proslo vec par mjeseci i trebala sam se naviknuti. Stvarno mislim da osjecam onu pravu iskrenu ljubav, prvi put u zivotu, a i on se ponasa prema meni kao sto do sada nitko nije. Barem pola sata kad smo skupa provedemo u izjavljivanju osjecaja jedan drugome.
I sve to zvuci divno i krasno kako i je, no postoji jedan veliki problem. On je iz dobrostojece obitelji (ali opet ne ultrabogate) i sa svojih 29 godina nema tjedan dana radnog staza, zivi sa roditeljima. Iako je nacitan i mozemo raspravljati o svemu, ima zavrsenu samo srednju skolu. Sa druge strane ja imam odlican posao, zivim sama bez icije pomoci vec 3 godine, trenutno studiram na 2. fakultetu (na prvom sam diplomirala sa 23 godine) i u pokretu sam od 0-24. Cijeli zivot sam mastala da cu dozivjeti ovo sto sada zivim, ali sa nekim tko je meni barem malo slicniji. Iako se pokusavam oduprijeti, ne mogu pobijeci od osjecaja da ce me kad tad (iako me sad ne smetaju) te njegove karakteristike poceti smetati. Jednostavno mi mozak govori da nas dvoje nemamo zajednicku buducnost, dok bi sa druge strane srce puklo od tuge da visr ne budrmo skupa.
Da li je netko bio u slicnoj situaciji? Da li je ljubav dovoljan razlog da bi se preslo preko u ovom slucaju drustvenih razlika? Bojim se sa jedne strane da mi se vise nikad nece dogoditi ovakva ljubav, a sa druge da ssm zasljepljena osjecajima i da ne vidim kako on nije za mene.
|
Mislim da nikako nije dobro ostavljati nekoga s kim ti je lijepo samo zato što ti jednoga dana možda neće biti lijepo.
Veze se mijenjanju i sigurno ćeš kad-tad doći u fazu da će ti neke stvari koje ti sada ne smetaju kod njega početi smetati, a ove koje ti smetaju malo, možda ti počnu smetati više, a možda skroz prestanu. I ljudi se mijenjaju, također, ali onda kad to sami žele, a ne kad se od njih to traži (najčešće).
Ukratko, nema tu kod veza baš nekog univerzalnog pravila u smislu univerzalnog recepta za uspjeh, ali je definitivno recept za tugu prekidati s nekim u koga si zaljubljen i skim ti je lijepo.
Uživaj dok traje, za sve ostalo ćeš imati vremena i nervirat ćeš se, uživala sad ili ne.