Tema: Kuba
Pogledaj jedan post
Old 28.03.2003., 14:26   #17
Kuba 9

***
Povijest Kube

Otok je bio spanjolska kolonija do prije nekih 100 godina kad je Spanjolska popusila u ratu od SAD-a. SAD preuzima kontrolu nad otokom i daje Kubi deklarativnu nezavisnost, no zadrzava pravo da na otoku vojno intervenira kad joj se cefne. Na Kubi se dosta investira, ali jedan diktatorski rezim smjenjuje drugi. Negdje 1930. SAD dobija stogodisnju koncesiju na Guantamo Bay, gdje instalira vojnu bazu. Negdje 1950-ih na vlast dolazi diktator Batista. Castro i kompanija organiziraju gerilsku borbu (jos su se protiv Spanjolaca vodile gerilske pobune Kubanaca), potuku Batistu i uspostave "komunisticki raj". SAD uvode gospodarski embargo koji traje i danas. Rusi pokusavaju instalirati nuklearne rakete na otoku, kubanska kriza slijedi. Prava kriza nastaje 1990-ih kad nestaje SSSR i ruska pomoc. 1998 sveti otac dolazi na Kubu, a 2003 dolazi i Putnik92.
***

Novi dan, novi plan. Jutros ima struje, ali nema vode. Umivam se iz boce. Kupih sinoc dva izleta u obliznjem hotelu Nacional, te se spustih ujutro do njega da docekam autobus koji ce me odvesti u Varadero.

Varadero je uski i dugacki poluotok smjesten 150 km istocno od glavnog grada. To je turisticki geto s brojnim hotelima i nepreglednim pjescanim plazama. Iako nisam pobornik ovog tipa turizma, jednodnevni izlet ce mi dobro doci. Predstavnik turisticke agencije mi je prodao "all-inclusive" aranzman u jednom **** "Sol" hotelu. "All-" znaci pice, klopa i sportske aktivnosti. Sto me posebno zanima jest jedrenje na dasci, receno mi je da toga ima i da je ukljuceno u cijenu.

Voznja do Varadera je trajala 3 sata jer je autobus pokupio i turiste koji su bili transferirani iz Havane u Varadero. Sofer je po putu i platio 30 pesosa kazne muriji za nekakav imaginarni prekrsaj.

Jednom u hotelu, upoznajem moje suputnike na izletu - Meksikanca Paca i Kolumbijku Mariju-Eugeniju. Upoznali smo se tako sto smo na recepciji nakon prijave 15 minuta cekali da se netko smiluje i odvede nas do soba za presvlacenje i tusiranje (radi se o velikom hotelskom kompleksu). Nakon x-tog uvjeravanja da ce netko doci po nas, otisli smo sami traziti sobe.

Plaza je prekrasna. Jedna od rijetkih stvari koja se pokazala upravo onakvom kakvom sam ju zamisljao prije puta. Bijeli (vruuuci) pijesak i tirkizno more (more bi ipak moglo biti mrvicu hladnije!). Nasao sam sportski centar i na moje razocaranje, daska za jedrenje je izgledala kao da ju je tenk pregazio. Uzmem ju ipak jer vjetar je dobar, odem parstometara dalje, zavrtim jedro da se okrenem i krak!!! Dio jedra ("boom" - onaj za koji se rukama drzi jedro) mi ostane u ruci, a jedro padne u more! (~ubaci svoju omiljenu psovku ovdje~)

Slozim ja i vratim dasku nekako deckima koji se oko loma nisu ni najmanje uzbudjivali. Ajde, ostaje mi plivanje i suncanje...

Odem ja nesto pojesti na grill na plazi gdje kvaliteta visekratno podgrijane klope zavidi vasoj lokalnoj burekdzinici. I to zovu hotel ****. Hotel s pravom pripada lancu "Sol" (=sunce) jer je to jedino sto se u hotelu dobije a da je bez zamjerke.

Svejedno je to bio prekrasan dan. Na plazi nema Kubanaca jer im na Varaderu nije dozvoljen pristup, sto je, nazalost moram konstatirati, pravo olaksanje. Napokon na moru bez da me itko davi.

Nakon kupanja u moru, pridruzujem se za sankom Kanadjanki koja bezuspjesno pokusava objasniti curi za sankom da je ona vlasnica restorana u Kanadi. Narucujem kavu i cura za sankom mi ju pruza uz osmjehom popraceni "mi amor" (=ljubavi moja). Zbunjeno pogledam Kanadjanku koja ni da trepne!?! Kasnije cu nauciti da je to (donekle familijarni) izraz ljubaznosti a ne nesto drugo sto bi jedan Europljanin mogao pomimsliti.

Autobus vozi u Havanu samo nas tri izletnika. Moj putni plan za Meksiko je stvoren, a i Kolumbija ima pjescane plaze na dva oceana. Po prvi puta nakon mnogo godina Kolumbijci se mogu normalno voziti glavnim cestama (dosad su medju gradovima isli avionom). Tko zna, mozda jedan dan i tamo svratim...

Navecer trazim neke paladare samo da bi otkrio da su pod poreznim pritiskom stavili kljuc u bravu. Nalazim drzavni restoran Cochinito i na ulazu trazim da mi pokazu jelovnik da vidim cijene. Biftek (kasnije ce se pokazati da je to zapravo becki odrezak) dodje 21$!!! Hvatam se za glavu, a konobarica mi kaze da ne, da su to pesosi ($-ista oznaka!). Dakle <1$. Uau! Sjednem, donesu mi jelovnik, kad ono sad cijena "bifteka" biva 8$! Sto se zbilo jest da su me na ulazu uzeli za Kubanca i pokazali mi jelovnik s cijenama za Kubance! Protestiram i nakon pregovaranja medju konobarima daju mi da jedem po kubanskim cjenama. Koktel, jelo i pivo za 2,5$! Ostavljam i dolar napojnice da me se sjete i sutra. Drugi dan mi vlasnica case mijenja 5$ u pesose i svaki dan veceram u tom restoranu placajuci u pesosima. Hrana nije bas najbolja, usluga je *ocajna* ali je jeftino! Npr. nema uopce salveta, donesu mi prvo gl. jelo, a kad pojedem donesu skupa koktel i pivo?!? I to je Kuba!

U casi mi kazu da je prethodni dan otet kubanski avion i prisiljen da sleti u Miami. A sutradan *ja* idem na izlet kubanskim avionom! U ovom trenutku mala molitva nije suvisna.

Te veceri odrzan je nedaleko moje case koncert protiv nekakvog rata koji je navodno negdje poceo. Rat me ne zanima, ali muzika je bila dobra.
__________________
Putopisi: Island Egipat Kuba Južna Amerika Turska | Silba Smještaj
Putnik92 is offline  
Odgovori s citatom