Quote:
ivana3101 kaže:
nama se dogodila pretužna i preteška stvar...mom budućem je umro tata mjesec i pol prije našeg vjenčanja....ja sam mislila odmah sve odgodit al nisu mi njegovi dali...na žalost tata neće s nama biti niti za mjesec dana niti za 5 godina...na žalost naše vjenčanje će proći bez njegovog tate i to nam je jako teško!! al vele život ide dalje i to treba prihvatit kao dio života..dragi je razgovarao i sa svečenikom i on je rekao da nema smisla odgađati...
|
nama se dogodio smrtni slučaj iako ne naglo al znali smo svi da će tatina sestra umrijeti vrlo brzo od raka.vjenčanje smo odgodili 4mj. prije a mjesec i nešto prije same njezine smrti.bilo je odgođeno na godinu dana od datuma na koji smo zakazali.
na dan njenog sprovoda bilo je neumjesnih komentara tipa:"pa što su odgodili vjenčanje,to je sad 2 i pol mjeseca do samog čina" bla bla...
isti ti ljudi su nas na groblju gledali kako slomljeni plačemo,mog oca koji je klečao i držao se za njezin lijes,njenu majku koja od šoka nije više imala snage pustiti ni jednu suzu,oca koji je nijemo gledao u raku dok su spuštali njegovu kćer u lijesu...
i sad nek mi netko kaže da sam dan nakon sprovoda trebala naručiti pozivnice,zamoliti svog oca da mi pomogne naći janjce za svadbu,djed i baka da idu u kupovinu odjeće za vjenčanje...ma nek se gone kvragu ljudi s neumjesnim komentarima
nije važno koliko prije je netko umro,već kako se osjećaju ljudi koji su bili povezani s tom osobom.nikad,ama baš nikad,ne bih samo zbog sela održala svadbu.nek se hebe selo,kapare i hrana i sve pizdarije koje su već spremne ako umre osoba koja mi je bila važna,koju sam voljela,koja mi je puno toga pružila u životu i na spomen čije smrti mi i danas krenu suze...