Pogledaj jedan post
Old 01.10.2010., 01:49   #68
Ali to popodne, moj alarm je i dalje zvonio i nisam imala mira.
Odlučili smo da ćemo ići razgovarati sa socijalnom radnicom. Došli smo u 10h, brat je rekao da idemo prvo kod mame. Stanje u kojem smo ju zatekli, bilo je prestrašno. Mama nas je nakon dugo vremena prepoznala, rekli smo joj da je vodimo kući. Otišli smo do socijalne radnice, rekla nam je između ostalog da je mama mogla pozvoniti sestri.
Shvatila sam da oni nemaju pojma što je Alzheimer. Izjavila je da još nije obavljena jutarnja higijena, na što smo joj rekli da je prošlo deset sati i o čemu priča.... brat je inzistirao da mu kaže koliko medicinskog osoblja imaju po pacijentu, jer su se hvalili da na dva pacijenta dolazi jedna medicinska sestra.
Tražili smo da sa nama ode u sobu, kad je vidjela stanje u sobi ispričavala se, od tih isprika ni mama ni ja nismo imale ništa. Mamu smo doveli kući u gorem stanju. Vratili su nam novce i organizirali prijevoz mame kućo.
Kad sam vraćala film unatrag, primijetila sam da je mamina hodalica bila sklopljena (onemogućavali su joj kretanje). Mama je znala cijeli dan i doma hodati, ali mi nikada nije palo na pamet da joj sklopim hodalicu. U tri puta što sam amu posjetila u kupaonici nije bilo ni specijalne stolice za tuširanje ni nastavka za školjku.
Ovo je nažalost naše iskustvo... nakon dva mjeseca mamu smo smjestili u jedan privatni dom u Zagrebu i zadovoljni smo
kinna is offline  
Odgovori s citatom