|
b
da bi ljudsko biće saznalo što je to bezuvjetna ljubav prvo mora osjetit šta je to uvijet... nema čovjeka na svijetu koji kroz svoje odrastanje nije osjetio šta to znači biti uvjetovan.. to nije samo mentalna konstrukcija i to se ne može samo umom razumijeti.. potrebna je predaja..
bezuvjetna ljubav je jedan dugačak proces, često jako nelagodan, koji se razvija kroz osobno iskustvo, jer kako drugačije možeš spoznati ako ne kroz sebe..
nelagodan je upravo zbog čvrstih uvjeta koji čovjek drži (nesvijesno) u sebi..
svaki čovjek na ovom svijetu u svojem djetinstvu je prošao kroz neki oblik traume..
to nije nikakva optužba nego tegobna istina, svi smo mi trebali u jednom trenutku okrenut ledja sebi (tj svome dječjem ja) da bi uspješno prihvatili ulogu u društvu..
nažalost nismo proživjeli svoja traumatična iskustva da kraja, nego smo ih duboko zakopali i pustili negdje daleko u djetinstvu..
neravnoteža koju čovjek osječa u odrasloj dobi večinom je samo odjek tih traumatičnih iskustava iz djetinstva.. čovjek je jednostavno programiran to doživljavat ispočetka..
i koji je lijek tu?
potrebna je volja, puno puno volje, iskrenosti i dosljednosti, ako je čovjek spreman uviditi da je neravnoteža kroz koju prolazi sada samo odjek nerazriješenih tegobnih emocionalnih iskustava iz djetinstva tada se može početi baviti sobom..
to nije lako jer za to moraš bit spreman postat ono što jesi..
nije lako jer moraš biti spreman osjetiti ono što si cijeli život potiskivao u sebi..
nije lako al je isplatljivo..
isplatljivo je jer čovjek tada odgovore pronalazi u sebi..
tada prestaje opčinjenost drugim ljudskim bićima..
nema više vođe koji se nalazi izvan tebe, sve je u tebi..
bio sam teški ovisnik o marihuani, amfetaminima, cigarama, nočnom životu, alkoholu, sexu, lošem društvu uglavnom svemu što me uništavalo..
uništavalo me jer nisam poštovao sebe, bježao sam od sebe što dalje..
dok se opet nisam susreo sa djetetom u sebi i polako se opet približio njemu.. trudim se kolko mogu, pružit mu ljubav, mazit ga i pazit, posljedice dolaze same od sebe..
sad sam radostan, još uvijek pušim cigare, pola kutije dnevno ne više 2 3 kutije, radostan sam jer kolko god život nije lagan uvijek ostaje prostora posvetit se najdragocijenijem što čovjek nosi u sebi tj svom dječijem ja..
netreba mi crkva ili bilo kakva organizacija, netreba mi nikakav duhovni vođa, sakrament, guru ili bilo što da bi osjetio božiju prisutnost u svemu..
ako ja to pišem znači da je takvo iskustvo svijeta dostupno baš svakome, bez iznimaka..
|