Quote:
miki1988 kaže:
Neki dan sam čitao članak o projekciji demografa UN-a gdje nam se predviđa jedan demografski potop i to ne u tako dalekoj budućnosti, već kroz nekih 15-ak godina gdje će nam se populacija smanjiti na ispod 3 milijuna stanovnika. Naravno, radi se o projekcijama i teško je predvidjeti kako će država izgledati za 15 godina, ali trendovi su takvi da jednostavno u ovoj državi neće biti nikoga tko će raditi i zaraditi ne samo za sebe, nego i za umirovljenike i za državu.
Ja se sada već bližim 30-oj, nemam stalan posao i živim s curom koja ima dobru plaću, no svejedno, budućnost nam je upitna ovdje, prije svega sigurnost da jednog dana nećemo morati raditi nakon 65-e godine. A o mirovinama da ne govorimo i mene je toga strah, da ne završim na cesti nakon što sam svoj radni vijek darovao državi i da na kraju svega moram skupljati boce na ulici kako bih preživio. Može se i takav scenarij dogoditi, možda i neće, ja to ne znam, ali nemam vjere u to da će jednog dana biti bolje. Da ne kažem koliko nas stranci sprdaju kako smo tako lijepa zemlja s puno potencijala, a da zaradimo mjesečno jedva 500-600 dolara prosječne plaće koje su bile u rangu puno "zaostalijih" zemalja (zaostalih u smislu da smo na njih gledali prije 20 godina kao prkno Europe).
Strah me kako će moji roditelji preživjeti sve to i kako će im biti teško živjeti nakon što su otišli u mirovinu jer odlazak u mirovinu u ovoj državi je degradirajuće i omalovažavajuće za običan narod. Za one druge koji su se domogli povlaštenih mirovina, njih je ionako briga za druge.
Kako su trendovi krenuli prema dolje, sve je izglednije da će dosta mladih ljudi i dalje odlaziti iz ove vukojebine koja je sustavno uništavana više od 25 godina, vrlo vjerojatno tako moja draga i ja. A onaj tko vjeruje da može biti bolje i da bude bolje jednoga dana, takvu osobu ću smatrati ludom.
|
Ovo je 'vukojebina' isključivo zaslugom ljudi koji tu žive, pa tako i tebe.
I dok npr hrvatski i izraelski programer imaju isto znanje, izraelski ima ambicije i kreativnosti te pokrene nekoliko startupa koje mu financira država kroz fondove. I na kraju proda uspješan startup za par milijardi USD.
Naš programer se zaposli kod drugoga za 1000 EUR i sretan je 'jer svakog prvog sjeda plaćica' (izjava vrhunskog programera kojeg znam). Naravno nema niti ambicije niti kreativnosti niti hrabrosti za nešto više, a ni državi ne pada na pamet da financira njegove eventualne projekte jer zaboga izašao je novi model BMW-a a to ima prioritet. A treba i vratiti 4 milijarde koje su kriminalci iz vlastitih redova spalili, iznos koji bi bio dovoljan za 20 godina financiranja startupa.
Dakle u vrijeme kada je malo ljudi na vrhu, srednji sloj je sve tanji a velik broj na donjem dijelu ljestvice, mi smo sami odabrali svoje mjesto, tj dno. Pa tako i ti, kukanje je tu suvišno jer moraš se obratiti prvenstveno sebi.