Quote:
tihonsee kaže:
učenje čitanja i razumijevanja, kritičkog mišljenja, analize i sinteze, učenje materinjeg (a i drugih) jezika, i možda najvažnije prepuštanje mašti i uživljavanje u neka druga vremena, u neke druge svjetove.
i još štošta iz sveukupne povijesti ljudskog roda, sve zavisi o kojem se djelu radi.
ako pitaš zašto se neki naslovi određuju kao obavezni u sklopu lektire, zašto se ne prepusti djeci na volju što će pročitati, to je zato što se neka djela smatraju važnima i istaknutima u povijesti književnosti i samom tom činjenicom zaslužuju da se obavezno pročitaju u sklopu predmeta književnost.
drugi i ne manje važan razlog jest taj što velik broj djece vjerojatno ne bi ništa čitao da nema lektire 
nažalost, vjerojatno velik broj djece ni ovako ne čita, već se uputi u djelo preko kojekakvih sažetaka dostupnih svugdje.
edit: da odgovorim na pitanje iz naslova teme, ja svojim klincima neću pisati ni zadaće ni lektire, jer ih želim učiti da budu samostalni i odgovorni. pomoći ću ako me budu pitali, ali raditi umjesto njih neću. i to ne samo zadaće i lektire. |
bitno da znaju citat i razumjevat krležu i tina ujevica u 6. osnovne
a to sto ni u 1. srednje neznaju upalit kompjuter, deru se ZA DOM a neznaju ni P od povjesti ni P od politike, na ulici ih moze netko opljackat u sekund jer nemaju iskustva u lukavosti
ja sam svoju maštu i mnoge vještine uvjezbao kroz igranje igrica od svoje 3. godine pa sve do dan danas, nikakve bajke, pricice i kojekakva besmislena djela iz hrvatske knjizevnosti, (koja neznam kome je ista korisno donjela)