Quote:
VladimirLenjin kaže:
Lektira je odlična stvar,ali ne može biti ocjenjivana po sistemu - daj bilježnicu, lijepo si pisao, evo ti 5. Moje lektire su uvijek bile ocjenjivane ispitivanjem; ne detalja iz knjige nego teme, metafora, pouke, "što je pisac htio reći". I po mojem mišljenju, uvijek treba ostaviti prostora za dvije stvari:
1. Pisac je htio reći ono što sam ja čuo - neki ljudi dožive knjigu ovako, neki onako i svaki profesor mora ostaviti mjesta za to i za doživljaj knjige koji, jasno, mora biti dobro objašnjen
2. Knjiga mi je dosadna i ne sviđa mi se - oh, koliko puta sam vidio da ljudi dobivaju loše ocjene zbog ovoga...osobno sam se sa profesoricom na mrtvo ime posvadio oko Šenoe. Nekim ljudima su neke knjige jednostavno dosadne, ali opet moraju biti u stanju objasniti zašto, što dokazuje da su svjesni onoga što im ne valja u knjizi (a samim time i autorovog načina izričaja) te što im je bilo pretjerano i koja mišljenja autora im se nisu svidjela.
|
To sve podrazumijeva postojanje već formiranog osnovnog dječjeg svjetonazora, zar ne? Kako će ti nešto biti sjajno, a nešto drugo dosadno ako nemaš komparaciju s svojim osobnim "ja"? Meni se čini kako školstvo fila učenike lektirom ne bi li im kao tek dalo do znanja "čega sve ima" tj. da im da
kotačiće kojima će moći misliti...
Sugeriraš li poticanje osobnosti učenika u neovisnosti o lektiri tj. idejama koje lektira gura?