[Katrin]

Mala girica kaže:

Ako tužitelj posredni posjednik tvrdi da mu je oduzet posjed kako je u našem primjeru bilo, on bi trebao tvrditi da mu je oduzet posredni posjed. Tuženi neposredni posjednik - najmoprimac trebao bi samo tvrditi da nije oduzeo posredni tužiteljev posjed (odmetnuo se - pravno: svoj nesamostalni posjed pretvorio u samostalni), već samo se ne želi odreći svog neposrednog nesamostalnog posjeda. Međutim, ako bi, povodom tužbe posrednog posjednika - najmodavca, neposredni posjednik priznao da je svoj nesamostalni neposredni posjed pretvorio u samostalni tužitelj posredni posjednik bi ostvario uspjeh u posjedovnoj parnici, a poraženi bivši nesamostalni neposredni posjednik, sadašnji imatelj samostalnog posjeda koji se nije umirio, morao bi ustati vlasničkom tužbom i tvrditi da je npr. kupio nekretninu. Dakle problem sagledavanja ovog pitanja sadržan je u okolnosti da u ovim odnosima posredni - neposredni i samostalni - nesamostalni posjed stvar nije postavljena jedostavno isključivo na bazi - "tko stvar drži", već pitanje nije lako jednostavnim i laičkim razmatranjem riješiti.

Svakako, u predmetnoj parnici ne bi trebalo biti rasprave da li je ugovor o najmu ili zakupu na snazi ili ne.

I to nas opet dovodi do rasprave o njihovom pravnom odnosu i odredbe koja govori da posredni posjednik u tom slucaju ne moze tuziti neposrednog zbog smetanja posjeda. Uz to, u tom postupku se ne raspravlja ni o pravnoj osnovi, ni postenju posjednika, ni vlasnistvu, vec o samoj cinjenici smetanja posjeda.