Pogledaj jedan post
Old 24.07.2012., 08:03   #10
Još je bilo i gradske raje, koja je imala neki svoj film i kojima nije baš bilo najbistrije što se sve zbiva.
U kasno proljeće 1992. grad je potpuno blokiran, više niste mogli nikud, živjeli ste u jednom velikom logoru.
Tko je imao love zaobilazio je sve, i mobilizaciju i policijski sat. Počinje svega nestajati.
Bicikl vrijedi kao yugo. Nafta dostiže rekordne cijene, jedva da se netko vozi. Struje više nema, puste po sat-dva u deset dana. Uveden je policijski sat. Javne kuće na svakom koraku. Naučila sam se kupati led ledenom vodom. ( I danas tvrdim da je veš mašina najveći izum svih vremena.)

Najveći nedostatak je bio nafte i cigareta, to je najviše koštalo i najviše se tražilo, a hvalilo je svega: praška za rublje, hrane, lijekova, higijenskih potrepština. Znam, primjerice, kako je iz Zagreba dobavljen jednom starom Srbinu vrlo skup lijek. Umro bi da nije. Narod prepisuje stare recepte za kreme i posebno za prašak za rublje. Puše se neke kombinacije travuljina, svakojakog bilja, samo da se dimi.

Banjalučki Hrvati, kolektivno, gotovo jednodušno, nikakvog oružja nisu imali i bili su debela manjina. Možda ih je to spasilo. Pravog rata, sam grad nije osjetio. Nijedna granata nije pala na Banja Luku. Tijekom rata poginulo ih je, mislim 33, ali dok ne provjerim ne vjerujte mi.
Znam za dva slučaja silovanja, nekažnjena, naprocesuirana. Znam i za jednu koju je otac lažno prijavio da je silovana ne bi li što dobio u Hrvatskoj. Mislio je da će dijeliti lovu. Inače, poznati muljator.

Što se tiče zamjene kuća i stanova, teško za odgovoriti. Vodeći hdzovci su još 1991. dokapali u Hrvatsku. Najviše se mijenjalo tamo gdje je bilo puno Srba koji nisu rođeni u Hrvatskoj recimo u Rijeci i Zagrebu, nešto rjeđe u Karlovcu i dosta u Zadru.
Sve je to išlo po pričama, često neprovjereno, ljudi su svašta i potpisivali i davali samo da izvuku živu glavu.
Navodno se ti ugovori mogu osporiti, no jedini slučaj za koji znam da je netko to zbilja i pokušao nije riješen niti nakon 12 godina od podnesenog zahtjeva pa je dijete vlasnika do danas – podstanar.
Ta ekipa koja je bila u agencijama za zamjenu a koja je uglavnom izvarala i jedne i druge, redom je ono, ekipa s ljudskog dna. Znam ih nekoliko. Svi su se enormno obogatili, i svi su imali političke veze i ovdje i tamo.
Ova ekipa koja je protjerana u kolovozu 1995. ona je uglavnom završila po dijelovima gdje su Srbi žarili i palili po Hrvatskoj početkom devedesetih: Petrinja, Vojnić, Vrginmost, Knin. Ne svi, ne uvijek, naravno. Povratka nema. Kolektivno mišljenje, ljudi više ne žele biti manjina.
__________________
"Željeti je da se preko Une i Save stvori država koja bi svojim životom živjela." F. Rački

Zadnje uređivanje Ostoja Grubica : 24.07.2012. at 08:13.
Ostoja Grubica is offline  
Odgovori s citatom