Pogledaj jedan post
Old 24.07.2012., 16:44   #16
Šta se tiče samih Srba, ne znam kako su se oni osjećali?
Znam da je bilo stida, ne mogu kazati da nije. Ali mislim kako su to bili rijetki, izdvojeni slučajevi.
Nekako početkom devedeset i treće na gradskoj pijaci se moglo kupiti sve, a cijeli su se stanovi praznili za stotinu-dvije maraka. Cijena klaviru je pala sa sto marka na trideset, znam sveučilišnog profesora koji je po toj cijeni kupio. Jebi ga, legao je u mojim očima, iako je uvijek bio gospodin.

Znala sam jednoga koji je plakao kad je srušena crkva svetog Ive u Podmilačju, znala sam i ženu koju su na poslu degradirali žestoko, od šefice do početnice radi jezika, svima je lajala nakon što je vidjela Derventu.

Znam i dečka koji je otišao u Švabiju s riječima ako za njegovog najboljeg prijatelja nema mjesta u Banja Luci, ne će ni on ostati. Taj se nikad nije vratio.

No generalno, mislim da su ljudi uglavnom bili ravnodušni na nas, malo kad su otvoreno prokazivali, ali se i rijetko zauzimali za nekoga.
Znam i da je bilo pojava da muslimani prelaze na pravoslavlje, moj fizioterapeut na primjer, ne mogu reći kako masovno, no svakako više nego u normalnim vremenima.

Dio civila je odveden na radnu obvezu kopanja rovova prema Hrvatima, tamo se slabo jelo i često batinalo. Nisam sigurna je li tko i poginuo.
__________________
"Željeti je da se preko Une i Save stvori država koja bi svojim životom živjela." F. Rački
Ostoja Grubica is offline  
Odgovori s citatom