Pogledaj jedan post
Old 15.09.2013., 15:29   #19
Slučajno, sasvim slučajno sam naleteo na ovaj post. Ostoja Grubica je veoma slikovito opisala situaciju.

Devedesete sam proveo u BL (1993-99), inače sam rođen u Jajcu, a već 15-ak godina sam u Beogradu. I sâm sam oduvek bio znatiželjan oko događaja 1991-93, raspitivao se, a ovo je verovatno najsistematizovaniji presek stanja na koji sam naišao. A da pritom ne boluje od b) suvoparnog birokratskog jezika i od a) uobičajenih šovinističkih ili osvetničkih klišea, zavisno već da li to pišu "pobednici" ili gubitnici.

Pokušaću da dodam nek detalje za koje mi se čini se o njima malo zna. Pišem isključivo o onome čemu sam svedočio.

Moja tadašnja devojka je iz srpsko-hrvatskog braka. Zajedno smo išli u bl. Karitas u centru grada za pomoć za njenu baku Hrvaticu. To su bili neki prehrambeno-higijenski paketi: kvantitenom je to bilo skromno, kvalitetom se takva hrana ili sapuni nisu mogli naći u javnoj prodaji. Čini mi se da je stizalo iz Austrije. Svedok sam da su tu pomoć dobijale i razne srpske porodice. Pitanje je, doduše, da li je to Karitas njima davao pod nekom birokratskom prisilom ili dobrovoljno...

ČINI MI SE da su bl. Hrvati 1993, ‘94 i prvu polovinu ‘95 (do Bljeska) proveli manje-više bezbedno. Rekao sam, manje-više! Ne pominjem šta im se dešavalo od proleća '92. do proleća '93. Mislim da im se položaj popravio kada su u Bosni počeli muslimansko-hrvatski sukobi, srpska strana je tada prema Hrvatima nastupala sa pozicije “neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”.

Sa mnom je studiralo nekoliko osoba nesrpske nacionalnosti, imali smo više nego normalne odnose. Ipak, naglašavam da ne znam zaista kako su ti ljudi živeli u svojim kućama, iza zavesa i noću iza zatvorenih vrata. Ponašali su se normalno, ali svi znamo kako je zapravo bilo živeti u toj situaciji “lojalne manjine”. U filmu Metastaze se vidi kako živi onaj srpski oficir (igra ga pokojni Predrag Vušović), otac jendog od junaka...

Pičvajz je počeo sa Bljeskom, a naročito sa Olujom. Tada je Komarica dobio kućni pritvor, mislim da je tada stradao i samostan na Petrićevcu. Tada je peko Save i Srpca iseljen najveći broj preostalih Hrvata, mahom starijih ljudi, jer su mlađi zapalili dve-tri godine ranije. Čuo sam da je bilo mobilizacija u tzv. radne jedinice, pa su neke srpske porodice skrivale po kućama neke komšije nesrbe... dok se situacije nije smirili za dva-tri meseca, kada je došao Dejton.

Ako mi se bude dalo, nastaviću se sećanjima...

Zadnje uređivanje bukaumodi : 15.09.2013. at 16:41.
bukaumodi is offline  
Odgovori s citatom