Quote:
bezsmisla kaže:
Kako ti gledas na ljude ljude mislis da i oni gledaju na tebe i to se osjeti. Probaj jednom hodat cestom, sjedni na klupicu i promatraj ljude koji prolaze..promatraj ih toliko dugo dok ne skuzis da oni nemaju veze s tobom, da imaju svoje probleme i da smo mi svi manje vise slicni...kad ti to postane jasno nikad vise paranoju od ljudi neces imati...
A paranoja ko paranoja jednostavno se rjesava- sebe trebas uvjeriti da je to samo u tvojoj glavi i da ti se nista nece dogoditi- to ti je daje olaksanje-a to mozes samo postici iskustvom-iskustvom kad skuzis da ti nitko ne misli lose, isto kao sto ni ti nikom ne mislis loše. Svi smo podjednaki  |
je istina. Zapravo iz nekog razloga se osjećam vrlo loše, tj. paranoično dok idem vlastitom stanicom prema tramvajskoj stanici. Probleme će mi ponešto riješiti, kad položim vozački. zasad imam tek propise i još je dug put predamnom.
Najteži su mi izlasci jer tad i počnu sve negativne misli koje počnu ko blesave prolaziti kroz glavu. Teško mi je gledati u lica ljudi koja su u autu, jer uvijek mislim da imaju negativno mišljenje o meni. najgore od svega je upravo to što mi se na više mjesta desile neke gluposti, pa se zato ta moja paranoja još jače počela hraniti. Tipa, jednom sam došla u dućan s glazbenom opremom i ženska je bila izrazito negativna, dok ta njezina negativnost nije prema meni eskalirala i počela mi otvoreno govoriti da se ponašam bezobrazno, bahato, nadmeno i slično. Tak i u jednom drugom dućanu. Tad mi je paranoja počela jačati, jer imam u više nekih dućana loša iskustva. U jednom dućanu s photo opremom mi je ženska na kraju rekla puno veći račun nego sam mislila da će biti i kad sam pitala - kako, zašto, se počela derati na mene, a na to sam osobito neiumuna tako da se onda posvađam i ETO NOVO LOŠE ISKUSTVO KOJE HRANI MOJU PARANOJU.
U kratkom trenutku dok se svađam se osjećam ugodno, ali poslije me misli o tome, radi čega sam se dala posvađati ubijaju