[eternalme]

Svaki čovjek je ja, biće koje je oduvijek bilo i koje nikada neće prestati biti. Kada promatram ljude, u svakom čovjeku vidim to biće, u svakoj osobi kada joj pogledam u oči. Stvarnost koju proživljavam, je ona stvarnost koja mi je pomogla da dođem do samospoznaje vlastitog ja, vlastitog života, unutarnje snage i vječne vatre.

Stvarnost koju proživljavam ovdje, samo je fragment mog postojanja, jedan sitan djelić velikog mozaika.
Nakon teškog puta depresije, beznađa, anksioznosti, kompleksa manje vrijednosti, tisuće i tisuće progutanih tableta, po prvi puta, nakon mnogo godina, osjećam se ugodno u vlastitoj koži, osjećam se slobodno. Ne bih tu slobodu mijenjao za ništa na svijetu. Tako je lijepo biti ja. Predivno je biti ja.

Osjećam povezanost sa svime oko sebe, osjećam jedinstvo i neograničenu ljubav prema svemu. Nevjerojatna je energija koja prožima svako biće, svaku stvar.

Zaljubio sam se u samoga sebe. Sada tek mogu spoznati Boga, mogu voljeti Boga, kada sam zavolio sebe onakvog kakav jesam. Uspio sam zaviriti u dubinu u kojoj prebiva moje biće, moje ja, zaogrnuto vječnim mirom dovoljno da proniknem kako sam ja puno više od pojavne razine.

U toj dubini nalazi se ono što je vječno, što postoji oduvijek i zauvijek. To je moja duša, moja srž, to sam ja. To je ona čvrsta točka za koju se uvijek mogu uhvatiti kada mi je teško. Ja je suština moga postojanja. Kada se duboko zagledam u sebe, mogu ga osjetiti, mogu ga vidjeti kao polje beskonačne energije te beskonačne veličine. U njemu je sve mirno, bez promjena, ono se nikada ne mijenja.
U ovom svijetu stalne promjene, kako je lijepo imati sebe koji se nikad neće i ne može promjeniti. Sebe koji živim, koji sam živio i koji ću živjeti. Ja sam neizmjeran a koliko je tek Bog neizmjeran, ne mogu dokučiti i proniknuti svojim umom i možda nikada neću moći.
Kako je teško spoznati Boga, bez da upoznate i spoznate samoga sebe. Osjećam da sam otkrio tek mali djelić tog velikog misterija. Osjećam ga da postoji, ali isto tako osjećam da sam jako daleko od njega. On je vječno svijetlo, vječni plamen. Ja se nalazim u mraku ali bez obzira na to, osjećam njegovu prisutnost. Moram ga zazvati svim svojim bićem, svim svojim silama. Moram se približiti stvoritelju, osjećam kako je to nešto još puno ljepše, puno bolje od mene samog, koji sam čudesan.

Volim te. Ti si ono što sam oduvijek tražio, još kao mali dječak. Ti si ona bezvremenska, vječna i univerzalna stvarnost koja je oduvijek i zauvijek. Ti si moja istinska ljubav, moje pravo ja, ovozemaljsko i vječno. Spoznavši tebe spoznao sam svoj vječni mir, dubinu svoje duše, tajnu svog vječnog postojanja.

Moj život je samo moj, ja sam jedan i jedinstven. Moji roditelji jesu bili nosioci mog utjelovljenja, ali nisu mi oni podarili život. Moj sin nije samo moj sin, on je jedno ja, on je jedno biće koje je oduvijek i zauvijek. Njegova tjelesna malenost ne može umanjiti njegovu veličinu, veličinu njegove duše i dubinu njegovog postojanja.

Cijeli svijet diše kao jedno biće, pulsira, zajedno sa našom planetom koja se okreće oko sunca i putuje kroz svemir. Toliko prekrasnih bića postoji na ovoj zemlji, kada bih mogao ih sve upoznati. Zamislite koje bi to bilo bogatsvo. Toliko različitih a opet toliko sličnih.

Bog je veliki misterij. Boga nikada nećemo moći spoznati do kraja. Kraljevstvo nebesko je u vama, rekao je Isus. Zagledaj se u svoje srce, zagledaj se u dubinu svoje duše, budite istovremeno i promatrač i objekt promatranja. Tko je onaj koji promatra? Tko je ta svijest? Tko je to biće?

Ta svijest je "ja", ono beskonačno, bezvremensko, bezimeno ja. To je vječni promatrač tebe samoga. Postani svjestan toga. Postani svjestan te svijesti o sebi, ušuti, umiri se i promatraj njezinu dubinu. Dokle seže ta svijest, gdje joj je granica, što misli, što osjeća, kako izgleda ?

Istinski uživam diveći se toj stvarnosti koja je čudesna, koje smo svi mi mali djelić. Prekrasna je ljepota u gužvi trgovačkog centra kao i u samoći šume. Posebna je čar biti dijelom te stvarnosti.

Kako je predivno živjeti. Život je dar i milost Božja, milost našeg stvoritelja. Kada pronađeš sebe, postaje ti lakše živjeti. Svaki problem, svaka se prepreka čini kao maleni kamenčić na oceanu moje stvarnosti. Mogu se naljutiti, mogu se rasrditi, mogu i još uvijek osjećam ljudske negativne osjećaje, ali uvijek se iz njih mogu vratiti u stanje svog vječnog mira. Mira koji nadilazi svako razumijevanje, kako kaže Isus.

Život koji živim, posao koji radim, auto koji vozim i sve materijalno što posjedujem ne može me više držati zarobljenog. Oslobođen sam svih okova, navezanosti. Mom je biću to sasvim svejedno. Mogu, te i dalje poželim nešto materijalno, mogu imati cilj koji želim ostvariti, ali to više ne može biti iz osjećaja mračne odlučnosti, iz potrebe da budem bolji od drugih, te iz drugih, usuđujem se reći, primitivnih razloga. Želim neku materijalnu stvar, ali istovremeno prihvaćam i život bez nje. Ako je ne ostvarim, shvaćam i razumijem da nije meni bila namjenjena. Neću se razljutiti na cijeli svemir ako ne dobijem što želim.

Trenutno ne mogu čitati knjige, jer toliko intenzivno proživljavam sve osjećaje, da imam potrebu pisati knjigu. Moj je život, moja stvarnost, jedna neispisana knjiga.

Čitati duhovne knjige, bez proživljavanja i življenja, jednako je otprilike čitanju o tome kako je to voziti se na biciklu. Možete pročitati pedeset i pet knjiga o tome kako se vozi bicikl, ali nikada nećete znati kako je to voziti bicikl, dok to zaista ne probate. Onda ćete u punini osjećaja znati kako voziti bickl. Doživjet ćete to svim svojim osjetilima, svim svojim bićem, i to iskustvo više nikada nećete zaboraviti. A jednom kada ste naulili voziti bicikl, nikada to više nećete moći zaboraviti.

Jednako tako i ne možete zaboraviti osjećaj vlastitog ja, jednom kada ste ga dotaknuli. Taj osjećaj je tu zauvijek, manje ili više intenzivan.