Quote:
Baphomet kaže:
Uglavnom se sve svodi na domenu subjektivnog iskustva.
|
Pošteno priznanje.
Quote:
|
Meni bi bilo dovoljno i određeno subjektivno iskustvo.
|
Onda se validnost i istinitost temelji samo na snazi osobnog iskustva. Onda je tu diskusija suvišna ako ćemo vlastito subjektivno iskustvo držati objektivnom istinom i standardom prema kojem ćemo uspoređivati sve drugo.
Quote:
To što ja još nisam sreo (u mojih 20 godina bavljenja raznoraznim praksama) nekoga da može upravljati objektivnom stvarnošću ne znači da takav netko ne postoji 
|
I ja imam ponešto iskustva iza sebe. Nikakve nedvojbene dokaze nadnaravnog nisam našao.
Quote:
Wicca je praksa započeta 50-tih godina prošlog stoljeća. No ni to nije bitnio ako daje reziltate. Netko dobija rezultate koristeći "izmišljene" bogove Lovecrafta. Uostalom, sve piše u mojem potpisu 
|
Gardner je popalio podosta neo-hermetičkih i viktorijanskih izvora, tako da tu nekoj izvornosti paganizma nema. Više je to re-brendiranje Teleme u kombinaciji sa romantičarskim idealiziranim predstavama o "poganskim" tradicijama.
Kako nije bitno da je li rezultate? Ako ne daje, nema smisla ni prakticirati. Čemu se oslanjati na nešto što ni sami ne možemo potvrditi, pa makar iz osobnog iskustva, ako nam ostaje samo vjera? Ni je li to ne-ekonomična uporaba resursa iliti gubitak vremena?
Znam što hoćeš reći. Kaos magija, Wicca ili bilo kakva teatralna ritualna magija se oslanja na
magijsko mišljenje. No kakve kriterije pojedinac ima da ustanovi što je od toga placebo efekt a što autentično iskustvo nadnaravnog?
Kako kaos magovi npr. razlikuju "ispucavanje sigila u astral" od autohipnoze i autosugestije koja je uspješna čim je vjera jača? Da li i oni kaos magovi koji priznaju da se radi o autohipnozi imaju razloga vjerovati da aktivno mijenjaju vanjske uvjete stvarnosti ili samo unutarnju percepciju neke situacije ili namjere?
Eto, nekoliko pitanja koja su možda dobra inspiracija za dublje promišljanje.