Quote:
KhalxDrogo kaže:
A na čemu temeljiš tih 90%? Samo na svojim željama i pozdravima ili na nekim opipljivim podacima?
Lako je napisati 90%, ali treba to i dokazati prije nego što se prosipa uvrede.
S obzirom na to da su ustaški saveznici četnici orgijali po Imotskom i okolnim selima, za očekivati je da je da nije baš bio malen odaziv u partizane od strane stanovnika imotske krajine.
Prenosim upis sa jednog povijesnog foruma:
"U knjizi Ivanbegovina Petra Kujundića Kljajića piše da su partizanske jedinici zauzele većinu imotskih sela, a sam Imotski 10. veljače 1943. Domobrani i ustaše su dobili zapovijed da se povuku i ponesu oružje, ali to nisu uspjeli stići pa su morali zapaliti skladište oružja na iradi u Milinovići kući. U knjizi piše da se među posljednjima povukao domobranski satnik Milan Kujundžić (Batak) koji je dao zapaliti skladite. Po pričanju znam da je jedan od ustaških zapovjednika Ivan Žužul zvani Raba branio grad sve dok nije bio ubijen. Partizani su držali grad dvadesetak dana i tada je u Imotskom dosta ljudi prelo iz domobrana, pa i iz ustaša u partizane. U gradu je osnovana "IX udarna dalmatinska divizija" koja je imala ključnu ulogu u kasnijim bitkama protiv četnika. Partizani su se povukli prema Neretvi te krajina ostaje bez ikakava oružja i naoružanih postrojbi. 3. ožujka 1943. u krajinu su doli četnici. Pljačkali su, silovali, prebijali i ubijali. Po nekim podacima taj dan je ubijeno 38 nevinih ljudi."
Recimo, postoje podaci za Ivanbegovinu, selo u imotskoj krajini:
U domobranima je bilo 33 ljudi od kojih je poginulo 6 (u Bleburgu 1) , umro 1, iza rata ubijeno 4, 11 ih prešlo u partizane.
U redarstvu je bilo 8 ljudi od kojih je jedan prešao u partizane.
U ustašama bilo ih je 13 od kojih je jedan prešao u partizane. Poginilo u ratu 7, na Bleiburgu nestalo 3. Gadan skor.
U partizanima 34 s tim da ih je otišlo izravno 21 (1942-43 četvorica, 1944. ostali) te je još 11 prešlo iz domobrana i po jedan iz redarstva i ustaša. Poginilo ih 4.
Kao žrtve rata stradalo je dvoje ljudi.
Iza rata 1945. ubijeno je 4 ljudi (prije domobrani) jer nisu prešli u partizane, a 1 suradnika NOPa su ubili članovi tkz. zelenog kadra.
OZNA je 1947. ubila 2 ljudi optuivši ih za "suradnju s kamišarima".
Stipan-Cento Vrandelić član HSS-a 1944. ubijen iz zasjede iako nije sudjelovao u nikakvim oružanim postrojbama.
Ako se već priča na povijesnom podforumu, onda se treba ostaviti političke demagogije i navijanja te pisanja napamet, već govoriti utemeljeno prema poznatim podacima.
|
- ustaški saveznici četnici hahhahahha...?
Bitka na Lijevča polju je sukob koji se odigravao od 30. ožujka do 8. travnja 1945. između Hrvatskih oružanih snaga NDH s jedne strane te Jugoslavenske vojske u otadžbini tj. četnika s druge strane; nedaleko Banja Luke. Snagama NDH je zapovjedao general Vladimir Metikoš, a četničkima vojvoda Pavle Đurišić. Bitka je završena potpunim porazom četnika. Nakon 2. sv. rata četnički emigranti su ju nazivali "drugim Kosovom".
Pod naletom ustaških tenkova i oklopnih kola lomi se četničko desno krilo i ustaše dospijevaju u njegovu pozadinu te ga strojnicama tuku s leđa. Četnički Drinski korpus se osipa a četnici uzalud pokušavaju zatvoriti mjesta ustaškog prodora. Pod neprekidnom ustaškom vatrom popračenom ručnim bombama nastaje panika i rasulo među četnicima. Četnici napuštaju svoje položaje i pokušavaju se spasiti bijegom ali uzalud jer su bili opkoljeni sa svih strana. Ustaško pješaštvo uništava i poljednji otpor četnika koji se predaju. U 13.00 sati bitka je bila gotova. Crnogorci koji su prethodnih dana dezertitrali iz četnika pokopali su mrtve. Ratni plijen je bio golem. Zarobljeno je oko 5.000 četnika, među njima i vojvoda Đurišić koji je pronađen kako se skriva ispod kola nadajući se da će po noći pobjeći. Morao je biti pažljivo čuvan da ga Crnogorci ne bi ubili.
Nakon bitke Đurišić, a s njime i 1.500 njegovih časnika i istaknutijih četnika, su odvedeni u ustaški logor u Staroj Gradišci gdje su nekoliko dana kasnije svi pobijeni. Nepoznato je što je bilo sa preostalih 3.500 četnika, najvjeroatnije su i oni pobijeni samo na nekom drugom mjestu. 5000 Crnogorca je premješteno pokraj Siska gdje su držani pod nadzorom ustaških vlasti. Ostavljeno im je oružje i stavljeni su pod zapovjedništvo Pavelićevog crnogorskog saveznika Sekule Drljevića koji ih je proglasio Crnogorskom narodnom vojskom.
- toliko o suradnji i ljubavi između te dvije vojske .
- opipljivi podaci su ti na ovom forumu...žrtve zagvozda iz 2.svj rata,pogledaj u kojoj vojsci su ginuli , napisao sam već...malo je opširnije ali treba kretenima objasnit neke stvari .